Ja se popeh uz stepenice, a čika iz obezbeđenja stajaše pri vrhu. I taman da kraj njega minem, a on uperi prst u mene. Tačnije u razgolićeni deo mog tela, to naknadno shvatih. Nisam ni primetila da mi je spala majica s desnog ramena.
Izvinjavam se, rekoh, vrativši nevaljalu majicu na mesto. A imam i šal (koji odmah izvadim iz torbe i pokažem mu, da se umiri), dodadoh, odmičući ka čitaonici. E ako imate, u redu, stvarno se primiri. (Hoće da me nosi na duši, da ja svoju plemenitu dušu pod šalom ispustim.)
(Pod majicom imam kupaći kostim, možda će mi i zbog toga jednog dana zabraniti ulaz. Ne znam ni koliko je tačno lelujanje, odnosno oscilovanje, grudi dozvoljeno. Možda bih morala da hodam pažljivije, nogu pred nogu, i zadržavam dah.)
U biblioteci (i mnogim drugim ustanovama) izgleda najveću opasnost predstavlja golo rame (nije se s tim šaliti). Možeš komotno da proneseš bombu, pa i da je aktiviraš, ali nemoj slučajno golim ramenom međ' u čitanje udubljene ljude (ko golim guizom međ pijane).
Odmah potom uočih devojku u haljini koja jedno "tame" i nema. Da li će je, kad je spaze, terati da prekraja haljinče? Druga ima top-haljinu: oba ramena su joj gola! To je OK, a? Jedno je kad je rame konstantno izloženo pogledima, a drugo kad ti majica s njega spadne. (Doduše, ruku na srce, i jeste zavodljivije. Nikad ne znaš u kom će se trenu, a spontano, obnažiti i izazvati kratkotrajni zanos u posmatrača. Ustalom, nagoveštaj uvek pričinjava više zadovoljstva od izlaganja ženskih atributa "na tacni".)
Sačuvaj bože! Ne smeš u papučama, ne smeš u bermudama, u majici s bretelama... Ma, čoveče, cilj mi je da čitam, ne da flertujem (to ni napolju ne činim) i osvajam muška srca (ili već nešto). Leto je, pobogu, peče zvezda, četrdeset stepeni; znoj kipti, mozak ključa, da se čovek go skine -- ne bi mu pomoglo. Pa ja pola sata izjutra provedem pred razjapljenim vratima ormara i kad gotovo od muke briznem u plač (jedna majica preuska, druga prekratka, jednoj otvorena leđa, druga suviše dekoltirana, ima pretanke bretele, ili ih uopšte nema, predebela -- lipsala bih u njoj...), konačno nađem neku majicu, koja je prihvatljiva. Međutim, osmeh mi s brzo na licu smrzne: na majici uvek, ko zna otkud, iskrsnu neke rupice. Ma baš me briga, zaključim, majicu navučem i na autobus potrčim.
I u ovoj zemlji ( i na ovoj Zemlji) veliku opasnost predstavljaju gola ramena, natkolenice, stopala...Nedavno me žena na ulici zamoli da joj prodam šal jer neće da je puste u sud. Rukavi joj kimono, prekrivaju donekle i rame. Rekla bih da se s tim bontnom malo preteruje. I često je nečije ponašanje daleko vulgarnije od "oskudne" odeće.
Kud ide ovaj svet? Hoćemo li jednog dana morati da se zamotavamo od glave do pete? Svi kritikuju muslimanke zbog nošenja hidžaba i burki. I ako im jednom lakne i uspeju da ih se ratosiljaju, neće da se bace (vidim ko će da ih nosi).
Нема коментара:
Постави коментар