Svratila sam kući samo da predahnem (i nešto prezalogajim), toliko sam imala vremena. A onda su mi najmanji sestrići stali na put, tj. okačili mi se o noge.
Moram na hor, kažem, zakasniću (dok te male pijavice od sebe odvajam). Oću i ja, odgovaraju oboje. Žurim na hor, pokušavam da im objasnim koliko vreme leti. I ja žurim, kaže Ignjat, sasvim ozbiljan.
Konačno se sestra nakani da nešto preduzme. Ide kod dečka, iskliberi se. (A jeste smislila razlog, mnogo su se potresli. a nisu ni toliko lakoverni.) Ama, neki kad lažu nemaju mere! U laži su kratke noge, a dečka ni od korova nema.
Нема коментара:
Постави коментар