Kad je Ignjat na krevet nasadio fotelju od pruća, upozorila sam ga da to može biti opasno. Dušek je mek, fotelja se klima i lako se može prevrnuti.
Ako je on od toga šta i primio k znanju, Staša nije. Ušla sam u sobu taman u trenutku dok se prevrtala i padala. Shvatajući u kakvoj je opasnosti i kako se nezgodno može stropoštati na pod, instinktivno sam počela da vrištim. Pohitala sam da je dograbim, istovremeno vrišteći gradacijski, sve više i piskavije, naročito kad sam shvatila da pad ne mogu da sprečim. Sva sreća što je pala više na leđa nego na glavu.
Svi iz dnevne sobe odmah dotrčaše da vide ko je to i zašto tako vrištao (kosa im se, biće, digla na glavi). Pa valjda je jasno da sam ja: ja sam u horu sopran, a sopran vrišti kao što i peva.
Svi iz dnevne sobe odmah dotrčaše da vide ko je to i zašto tako vrištao (kosa im se, biće, digla na glavi). Pa valjda je jasno da sam ja: ja sam u horu sopran, a sopran vrišti kao što i peva.
Нема коментара:
Постави коментар