понедељак, 4. децембар 2017.

Sredovečna klizišta

Majka je ležala na leđima, a sin se mazio sedeći joj na trbuhu. Zanesen igrom, spontano joj opipa i grudi, koje u tom trenu bejahu spakovane u brushalter. Malo potom, međutim, kad se u istom položaju nađoše (a majka se prethodno bila raskomotila i grudnjaka oslobodila), dete se kanda zbuni, primetivši: A čini mi se da su ti malopre bile gore! Eee, malopre i koju godinu ranije. Što dete zna da ti dosipa so na ranu, tj. na s..e, koje bez grudnjaka upadljivije vise!
Prepričavajući nam to, majka, utehe radi, spomenu neke poznanice, što jedva prevališe dvadeset, a međ poprilično oklembešenim grudima im rupa ko krater vulkana. Šta ti je zloba sredovečnih žena, primetih kroz smeh. (Kad nam tuđa nesreća izgleda i veća, lakše nam podneti svoju.) Šalim se: vidim i ja te mladalačke rupe, pa mi lakše da se nosim s vremenom što promiče... dok, ne varam li se, u mestu još stoje grudi moje.) A nije, reče ona, meni su s trideset bile OVDE (pokaza gotovo pod grlo). Je li, okrete se mužu, da su mi bile ovde? On, sva je prilika, i zaboravio tačnu lokaciju, davno je to bilo. A baš i ne mari (zavaljen u toplom, na ugaonoj, pred TV-om...). 
Neumesno je reći da mu je sve ravno, ipak je gde treba još uzvišeno, samo malo nizbrdo pošlo jer je do klizanja tla došlo.

Нема коментара:

Постави коментар