Kad su mi sestrići malo nestašniji, ja moram nekako da ih zauzdam. Ako krenu da se veru po nameštaju, da skaču, moram da im "bacim kosku", da im skrenem pažnju, ne bi li se umirili.
E, sad ćemo da skinemo jelku! Jeee, poskočiše od sreće. Znate li gde je jelka? Ignjat diže pogled ka regalu i poče da nagađa u kojoj je kutiji. U ovoj! Nee. U ovoj? Nee. U ovoj? Nije. Jelka mi jeste mala, ali ne baš toliko. Malo se propeh na prste, pa iza tih kariranih kutija izvukoh jednu duguljastu.
Dok sam šrafila postolje, Ignjat je već "uključio" motornu testeru. Aaaananananan, aaaananananan... Šta to radiš, čoveče, ne seci mi jelku! A moram, treba mi NA kuću, nasmeja se on, tek na trenutak testeru zaustavivši. Nađi, bre, neko drugo drvo za ogrev, bukvu, hrast... šta si se na jelu okomio. Jedva sam jelki živu glavu sačuvala: Ignjat i ja vukli smo svako na svoju stranu, dok ga nešto ne odmami u kuhinju.
Dok sam šrafila postolje, Ignjat je već "uključio" motornu testeru. Aaaananananan, aaaananananan... Šta to radiš, čoveče, ne seci mi jelku! A moram, treba mi NA kuću, nasmeja se on, tek na trenutak testeru zaustavivši. Nađi, bre, neko drugo drvo za ogrev, bukvu, hrast... šta si se na jelu okomio. Jedva sam jelki živu glavu sačuvala: Ignjat i ja vukli smo svako na svoju stranu, dok ga nešto ne odmami u kuhinju.
Namestivši prvi deo stabla, uočih neki plastični delić na podu. Jao, razvalili ste mi jelku, tobože ozbiljno zavapih (a nervni slom bh smesta dobila da ne bejah sigurna kako je to sitan "kvar"). Ko je ovo razvalio, upitah. Igi, reče Staša (a rekla bi isto i da je ona). Pa zaštoo, kako sad da namestim? On NIJE NOMALAN, pridruži se Staša mom tobožnjem očaju.
Pa naravno da nije, kad je pomahnitali drvoseča, koji testerom (a i golim rukama) uporno nasrće na moje novogodišnje drvce, rešen da ga strpa u kućni kotao.
Нема коментара:
Постави коментар