Na dečjem stočiću stajalo je Mašino porodično stablo (lično sam ga ja od kartona načinila). Na zelenoj krošnji svaka jabuka predstavlja nekog pretka ili potomka. A nakon što je Ignjat listao svoju bojanku s nalepnicama, spazih Spajdermena gde se na jednu od grana nadžogerio (i pravi se lud, a voćku nam nakalemio, pa štrči: ni na kog ne liči). Odnekud na naše stablo pao il' se uz njega uzverao. Čuči i merka, po svoj zgodi, kako svoj položaj da učvrsti (rešio, valjda, da se ukoreni, pa da se skrasi i oženi... no sve još malo, nestasalo... al' proveriće i one grane koje nisu "imenovane").
Razumem da mi je sestrić opsednut tim čovekom, mislim paukom, i ne bi mu smetalo da se s njim orodi, pa da se diči i da mu zavide vršnjaci. Al' ja se jedva uzdržah da ga ne "uzberem" s grane, pre no što nam se stablom razmile pauci.
Razumem da mi je sestrić opsednut tim čovekom, mislim paukom, i ne bi mu smetalo da se s njim orodi, pa da se diči i da mu zavide vršnjaci. Al' ja se jedva uzdržah da ga ne "uzberem" s grane, pre no što nam se stablom razmile pauci.
Нема коментара:
Постави коментар