Prošle subote su i moji najmlađi sestrići postali članovi biblioteke. Prve knjige sam više birala ja nego oni.
Njima se ponajviše dopale visoke police pune knjiga. Zato što između njih može tako lepo da se trči. A kad se može, šteta da se neće ili da te spreče. Trčiš, trčiš, kao vetar, pa se smeješ jer začas nestaneš iz vida onome ko te juri.
Ne, to se ovde ne radi, zalud sam dovikivala. Mala stopala odzvanjala su po podu. I njih dvoje su se dovikivali: Ajde, Stasa, ajde! Igii, ufati mee, ufati mee!
Što je zabavno u ovoj biblioteci: aj, potrči, bato; seko, de poteci!
Njima se ponajviše dopale visoke police pune knjiga. Zato što između njih može tako lepo da se trči. A kad se može, šteta da se neće ili da te spreče. Trčiš, trčiš, kao vetar, pa se smeješ jer začas nestaneš iz vida onome ko te juri.
Ne, to se ovde ne radi, zalud sam dovikivala. Mala stopala odzvanjala su po podu. I njih dvoje su se dovikivali: Ajde, Stasa, ajde! Igii, ufati mee, ufati mee!
Što je zabavno u ovoj biblioteci: aj, potrči, bato; seko, de poteci!
Нема коментара:
Постави коментар