U sumrak stajah s rođakom na trotoaru ćaskajući. Ona se spremila da krene na dole, a ja sam kanila na gore.
U susret nam pristizahu još jedna članica i vođa hora. I rekoh: hajde da ih sačekam. Međutim, vođa se javi mojoj srodnici i prođe tik kraj mene ko kraj turskog groblja (neki bi rekli dignutog nosa). Kad proslovih pozdrav, ona se čisto prepade, što potom i priznade, pa reče: Ti nisi reaalnaa! Izgledaš mlađe od mojih učenika!
Slatko sam se nasmejala. Jasno da je bio mrak. A imala sam i detinjastu roze kapicu, ko Deda Mrazovu, s veelikom bućkom. Jakna mi roze, a gumene čizme šarene. I ko da razlikuje dete i mene!
Nakon što navršite trideset godina, ako biste (a ko ne bi) rado koju godinu smakli s grbače, nije zgoreg da se držite sumračnih ulica i poznog doba dana, delotvornije je od onih pomada s kolagenom i ne znam ti čime sve.
U susret nam pristizahu još jedna članica i vođa hora. I rekoh: hajde da ih sačekam. Međutim, vođa se javi mojoj srodnici i prođe tik kraj mene ko kraj turskog groblja (neki bi rekli dignutog nosa). Kad proslovih pozdrav, ona se čisto prepade, što potom i priznade, pa reče: Ti nisi reaalnaa! Izgledaš mlađe od mojih učenika!
Slatko sam se nasmejala. Jasno da je bio mrak. A imala sam i detinjastu roze kapicu, ko Deda Mrazovu, s veelikom bućkom. Jakna mi roze, a gumene čizme šarene. I ko da razlikuje dete i mene!
Nakon što navršite trideset godina, ako biste (a ko ne bi) rado koju godinu smakli s grbače, nije zgoreg da se držite sumračnih ulica i poznog doba dana, delotvornije je od onih pomada s kolagenom i ne znam ti čime sve.
Нема коментара:
Постави коментар