Pre neki dan Maša dobila jedinicu iz srpskog. (Pa šta? Svaka ocena je za đaka, govorio je moj otac i ič se nije uzbuđivao donese li je koje dete iz škole.) Nije uradila domaći ili nije kako treba, ne beše mi baš najjasnije. I ne samo ona, već mnogi iz razreda, pa učiteljici prekipelo (il' što, iz nekog razloga, beše nervozna), te zaredila po sveskama.
Čuvši od majke da je sestra dobila jedinicu (ko vrata, sigurno sestra nije propustila da jetko navede pretpostavljene dimenzije), Staša je imala samo jedan komentar: Glupaca! Ne zna još da kaže Č, ali zna da je jedinica loša i nepoželjna ocena (od sestre svakog dana očekuje sve same petice; i brat i ona, obećavaju, ništa manje u školi neće dopustiti). Mora da je majka to rekla prekornim glasom. A ona ide majci niz dlaku, tj. kako mama svira, tako ona "lepi etikete". Lako joj da se pravi pametna, kad ona u školu ne ide, a samo se na muci poznaju junaci.
Нема коментара:
Постави коментар