четвртак, 5. октобар 2017.

Kućni video (trik za klik)

Dve fine ženice, moje čitateljke, zanima kad će biti moje knjige. Paa... čim nađem sponzora, a pre toga moram i da se pozabavim širenjem stranice na Fejsbuku. Kad moje tekstove bude pratilo i (nestrpljivo) iščekivalo nekoliko hiljada ljudi, pola posla je obavljeno -- onda mogu da se nadam i rasprodatom i ponovljenom tiražu (skromna sam, ne mogu da sakrijem). 
Džaba da mi neko izda knjigu, pa da je ćušnu u ćošak neke knjižare, da tamo džedži i skuplja prašinu (dobro, to figurativno, nijedan poslodavac ne bi dopustio toliki nemar zaposlenih) ko zna do kad. Ko bi to i otvorio, a pogotovo kupio, kad ne zna ni ko sam ni šta sam, a još manje o čemu i kako pišem. Moram najpre da steknem popularnost i postanem prepoznatljiva (ma koliko se moje biće opiralo, neminovnom, izlasku iz anonimnosti). Paa, jedna od sagovornica imala je genijalnu ideju (doduše, nije to ona izmislila, mnogi su je dosad realizovali... tolike pevačice, glumice i, uopšte, javne ličnosti koje drže do sebe i prate modu) za prečicu do široke čitalačke publike, odnosno kupaca: neki kućni video... koji će slučajno (na ovom prilogu je naglasak, kao i izostavljeni navodnici) procureti u javnost.
E, nisam ti dovoljno stručna (da ne kažem da sam totalno nestručna) za to, moradoh odmah da odbijem. Radim ono što znam, ne bih se petljala u nepoznate oblasti: da dam dinar da se uhvatim u (erotsko) kolo, pa posle šaku dinara, da se iz njega pustim (ne bi pomoglo ni da mi daju scenario i detaljno uputstvo za plesne korake). Pa mi treba šampanjac, pa jahta, pa sto čuda, da ne kažem trista k...ca (koje moja majka ima običaj da koristi kao univerzalnu hiperbolu)... ili bar jedan... ali vredan. 
Džaba ti bilo, uzdam se u se i u svoje kljuse (noge će nam oboma, bar pred javnošću, ostati stisnute). A nije zgoreg ni da vi, prijatelji na Fejsbuku, podelite moju stranicu i koji post (što vas naročito nasmeje), te preporučite svojim prijateljima da čine isto.

Нема коментара:

Постави коментар