четвртак, 13. фебруар 2020.

O viršlama

Jednog jutra bejah još u krevetu, a oni što su ranije ustali već se posvetili doručku. Staša se pojavi u sobi da mi "cinkari" babu: --Baba skuvala ono -- pokušava da mi objasni i rukama, ali ne kontam -- znaš ono...  noktima.
--Aaa, viršlee! 
--Da -- potvrdi ona, dodavši: -- Ja to ne jedem!
Ljubi je tetka! Ko zna kad sam joj pričala kako su viršle loše, đubre, prave se od iznutrica... Samelju čitave prasiće, ko zna šta sve, uključujući i nokte... 
Nemam pojma koliko u tome ima istine, i ja sam od nekog čula, ali cilj orpavdava sredstvo: trudim se da im viršle ogadim! I uspevam, sudeći po ovome.
Ignjat se potom pojavi i sede na peć, spreman da zagrize komad viršle što mu beše u rukama. Ali mu sestra objasni da su tu nokti i Ignjatova ruka najpre zastade na po puta do usta, a onda hitnu viršlu pod peć.
Bravo za moje sestriće! I bravo za njihovu tetku!

Нема коментара:

Постави коментар