уторак, 25. фебруар 2020.

Bez ljudoždera

Ignjat u vrtiću sutra uči slovo Lj. Ljuljašku smo već napravili, ljubičicu i ljutić sam nacrtala...
Malopre se obratih ocu i majci: -- Kažite mi nešto na Lj.
Jaje, reče majka. Ljubenica, reče otac, ko da nam se neki porodični koričak proteže i do Albanije.
-- Ljaje? -- bercnuh se na majku. -- Na Lj, Lj!
-- A, na Lj -- sad je čula kako treba. -- Ljudožder.
Idi, bre, ženo, gde da crtam sad nekog kako glođe čoveka, pa sve mljacka od zadovoljstva i oblizuje se. Da takav prizor i nije uznemirujući za sitnu decu, meni manjka likovne veštine da ga predstavim.

Нема коментара:

Постави коментар