Matiji je nedavno ispao prvi zub. U stvari, izvadila mu vaspitačica u vrtiću. Zubić je sačuvan u kutijici od kinder jajeta. A uveče, kad su mama i tata hteli da ga stave pod jastuk, kao zalog Zubić Vili, Matija se protivio. Namerio bio da sakupi sve zube, koji tek treba da ispadnu (tj. da pravi ražanj dok je zec u šumi, zubi u ustima), kako bi dobio što više para (mali je, mora se priznati, vrlo preduzimljiv). Zubić vila ne donosi pare, nego poklone, rekla mama. (A kad vama odraslima ispadne zub, šta vi dobijate, stvari (tj. odeću), zanimalo je Matiju. Kad nama poispadaju, onda smo gotovi, narugala se sudbini ljudskoj mama. A biće da tad odrasli dobiju... veštačke vilice.)
I Matija, šta će, bolje išta nego ništa. Legao na rudu, a zub pod jastuk metnuo (oko za oko, zub za kocke), pa snom pravednika usnuo, jedva čekajući da se probudi. Ujutru se, radostan, rastrčao po kući da svima javi: bila je Zubić Vila, vidi šta mi je ostavila! Lego kocke, uopšte nije loše, tačno je znala šta Matija voli (a i poprililčno odrešila kesu).
Kad je ubrzo ispao i drugi zub, Matija ponovi postupak. Ali, kako Vilini posrednici nisu reagovali na vreme, ujutru ne nađe ništa i obliju ga začas suze. Možda donosi samo za prvi zub, pokuša da ga umiri mama. Ali kod Miše je bila tri puta, zajeca Matija, kod mene samo jednom! I reče: Nije fer, Miši je donela dva puta poklon i jednom pare! To stvarno nije u redu, zar je i ona sklona diskriminaciji? Možda je i nekom drugom detetu ispao zub, pa je odnela poklon njemu, da se ne razočara; nije stigla do tebe (ono, istina, kad krene sezona, pada žena, tj. vila, na nos od posla), pokušavala je problem da izgladi mama. Ali sad sam se ja razočarao, nije krio (kao ni suze) Matija. (E stvarno, ne zna vila po kome će.) Možda će doneti kasnije, mama je raspirivala nadu.
A kad je kasnije tata stigao s posla, poslali su Matiju da pogleda malo bolje, nemoguće da nije ništa donela. Jesi li svud gledao, pitao tata. Jeesaam, neutešan je bio Matija. Ma pogledaj malo bolje, možda sad nije stavila na jastuk. I tako Matija iza kreveta nađe još jedne lego kockice. I nasmeja se, tako da mu blesnuše svi preostali zubi (i posred donje vilice dva prazna mesta).
I vuci siti i zubi n... a ne, nisu na broju, zubi nedostaju, ali manje kad ih za poklon zameniš.
I Matija, šta će, bolje išta nego ništa. Legao na rudu, a zub pod jastuk metnuo (oko za oko, zub za kocke), pa snom pravednika usnuo, jedva čekajući da se probudi. Ujutru se, radostan, rastrčao po kući da svima javi: bila je Zubić Vila, vidi šta mi je ostavila! Lego kocke, uopšte nije loše, tačno je znala šta Matija voli (a i poprililčno odrešila kesu).
Kad je ubrzo ispao i drugi zub, Matija ponovi postupak. Ali, kako Vilini posrednici nisu reagovali na vreme, ujutru ne nađe ništa i obliju ga začas suze. Možda donosi samo za prvi zub, pokuša da ga umiri mama. Ali kod Miše je bila tri puta, zajeca Matija, kod mene samo jednom! I reče: Nije fer, Miši je donela dva puta poklon i jednom pare! To stvarno nije u redu, zar je i ona sklona diskriminaciji? Možda je i nekom drugom detetu ispao zub, pa je odnela poklon njemu, da se ne razočara; nije stigla do tebe (ono, istina, kad krene sezona, pada žena, tj. vila, na nos od posla), pokušavala je problem da izgladi mama. Ali sad sam se ja razočarao, nije krio (kao ni suze) Matija. (E stvarno, ne zna vila po kome će.) Možda će doneti kasnije, mama je raspirivala nadu.
A kad je kasnije tata stigao s posla, poslali su Matiju da pogleda malo bolje, nemoguće da nije ništa donela. Jesi li svud gledao, pitao tata. Jeesaam, neutešan je bio Matija. Ma pogledaj malo bolje, možda sad nije stavila na jastuk. I tako Matija iza kreveta nađe još jedne lego kockice. I nasmeja se, tako da mu blesnuše svi preostali zubi (i posred donje vilice dva prazna mesta).
I vuci siti i zubi n... a ne, nisu na broju, zubi nedostaju, ali manje kad ih za poklon zameniš.
Нема коментара:
Постави коментар