четвртак, 9. март 2017.

Kako ti je ovde krš

Priznajem da sam demoliranju vlastite sobe i sama doprinela. Malo je bilo što su moji sestrići mrvili po krevetu (iza kog sam pošle našla dve vekne prepečenog hleba u komadima raznih veličina), malo što su koješta razvukli po podu. Ja sam se dosetila da im za ručke ormara i bravu od vrata vežem zeleni lastiš, pa da po njemu kače zelene štipaljke. A Ignjat se onda dosetio da jednu stranu lastiša upotrebi kao praćku (dok je Staša, ne sluteći zlo, stajala ko živa meta).
Kad je okačio majicu i fantomku Spajdermenovog kostima (da se sušnu), Ignjat se uputio u kuhinju, da predahne. Potom se vrati i s vrata, zureći u pod, prekorno primeti: kako ti je ovde k'š!
Ma nemoj (bitange male)! A ko je taj krš napravio? Ja, ko iz topa priznade moj sestrić. Lepo. Ko priznaje, prašta mu se pola (sata, koje svake noći potrošim na čišćenje sobe, nakon što se oni malo poigraju).

Нема коментара:

Постави коментар