Poonooć već je proošlaa, vreeme da se spiijee... Nema Mite da dođe, ali zazvoni mi mobilni. Pravo je čudo da ga čuh kako iz petnih žila mumla u fioci (stišala sam mu zvuk, ko zna kad). Nekoliko trenutaka gledah u nepoznat broj, dok ne odlučih da se javim. (Šta znam, varoš se smirila, možda je Mita rešio.)
Halo? Ako sam dobro razumela, tajanstveni sagovornik reče: Ovde pečenjara, jeste li vi naručili svinju? (Ništa normalnije nego da to proveravate oko ponoći: taj što je svinju naručio verovatno ne može da spava iščekujući je i oblizujući se ko nazovivernici dok ne mine Badnji dan. Hm, odmah mi ovo zaliči na one vajkadašnje primitivne fore. Pozoveš nekog u nedoba i pitaš je li to kasapnica. On, razume se, zbunjen, ali učtiv, odgovori da nije. A ti jedva dočekaš: Ako nije, zašto se krava javila na telefon?)
I požurih da prigrabim poen. (Uostalom, ja uopšte nisam ljubitelj svinjetine, sem malo roštilja, ali i ne mora. Više volim piletinu, što moj zet uvek razume na prenesenom nivou. A i to se uklapa, donekle.) Nisam, i ne znam zašto se javlja na telefon. (Gotovo odmah potom se pokolebah, čovek je pristojan. A da se nije izrazio figurativno, možda je mislio na "mušku svinju"? Doduše, ni takve me ne zanimaju.) Sagovornik, nadam se, to ne ču jer me odmah potom upita: Mitre, ti si? Ne, nije Mitar. (Šta mi je s glasom, pobogu?) A koga sam dobio, upita nepoznati. Nebitno (sad ću da ti "otkucam" ime i adresu, kad mi ni pol ne znaš), ali Mitar svakako nisam, prijatno.
A ta svinja, fiktivna, nek se bogu moli što ja, Mitar, da žderem (prasetinu) ne volim!
Halo? Ako sam dobro razumela, tajanstveni sagovornik reče: Ovde pečenjara, jeste li vi naručili svinju? (Ništa normalnije nego da to proveravate oko ponoći: taj što je svinju naručio verovatno ne može da spava iščekujući je i oblizujući se ko nazovivernici dok ne mine Badnji dan. Hm, odmah mi ovo zaliči na one vajkadašnje primitivne fore. Pozoveš nekog u nedoba i pitaš je li to kasapnica. On, razume se, zbunjen, ali učtiv, odgovori da nije. A ti jedva dočekaš: Ako nije, zašto se krava javila na telefon?)
I požurih da prigrabim poen. (Uostalom, ja uopšte nisam ljubitelj svinjetine, sem malo roštilja, ali i ne mora. Više volim piletinu, što moj zet uvek razume na prenesenom nivou. A i to se uklapa, donekle.) Nisam, i ne znam zašto se javlja na telefon. (Gotovo odmah potom se pokolebah, čovek je pristojan. A da se nije izrazio figurativno, možda je mislio na "mušku svinju"? Doduše, ni takve me ne zanimaju.) Sagovornik, nadam se, to ne ču jer me odmah potom upita: Mitre, ti si? Ne, nije Mitar. (Šta mi je s glasom, pobogu?) A koga sam dobio, upita nepoznati. Nebitno (sad ću da ti "otkucam" ime i adresu, kad mi ni pol ne znaš), ali Mitar svakako nisam, prijatno.
A ta svinja, fiktivna, nek se bogu moli što ja, Mitar, da žderem (prasetinu) ne volim!
Нема коментара:
Постави коментар