U autobusu on seo skroz pozadi do prozora, ona do njega. Ne znam u kakvom su odnosu, ali slutim da njoj srce jače bije, a on... piše recke.
Najlepše su i najpoželjnije žene dok se ne osvoje, dok se opiru. I navalio on rečima da joj srce uskomešava, a rukom grli njena ramena. Grli, grli, pa i omaši, te moja zakači. Jednim zagrljajem dve žene! Pa kad može da se sedi na dve stolice...
Mogla bih pošteno da se ovajdim, nasmejah se u sebi, samo što mi ič nije stalo. Čak i da je petnaestak godina stariji (pa trideset i neka da bude, puna kapa), ravnodušna sam (gotovo prema kompletnom muškom rodu) načisto. U stvari nisam ravnodušna -- neprijatno mi bi. Počeh da se izvijam u suprotnu stranu, nakrivih se ko toranj u Pizi, samo da izvrdam sledeći nalet. Aman, prste k sebi, imam dečka (gde ja, otkud mi... pesma tako kaže)... Kako god, ne privijaj ceo autobus u zagrljaj!
On grli, pa koliko dohvati (od viška glava ne boli, sem ako ga neka po njoj ne opauči). A ona se topi, vidim (kanda je pomalo stidljiva, na nekog me podseća, eh... ili zaljubljena, pa slaba). /Nije da i ja nisam imala prilike (koji put, da nabrojiš na prste, jedne ruke, i to ne cele) da doživim isto. Padala sam u zanos (dva-tri puta), moram priznati. Počastvovani mišljahu da su neodoljivi (bujao je ego), a slutili nisu da za moju naklonost duguju zahvalnost onom koji ne postoji, a san o kojem sam zaodevala njihovim likom. Taj sanjani osuđen je na nepostojanje da bi ostao onaj koji je sanjan i vredan sanjanja./ Meni kičma puca od naginjanja u stranu. I tako sve dok se on ne umori i udubi u kuckanje po Fejsu, te se i ona posveti svom mobilnom. (Jedino u vršljanju po netu mlade generacije su istrajne.) O, hvala Zakerbergu, za koji trenutak mira!
Poslepodne sam s nekim dragim ljudima posedela na Kalemegdanu. Pažnju nam privuče mlađani ljubavni par. Ona mu seđaše u krilu i ljubljahu se sve u šesnaest, kao da će im neko oteti (ono drugo). Previše intimne scene na javnom mestu nama nisu prijatne. Odbranu njihovog lika i dela preuze jedini muškarac među nama. S razumevanjem i neskrivenim simpatijama (kroz koju kanda beše protkana ironija) reče: to nikada neće pucati jače nego sad! (Stoga, imajte razumevanja, matora gunđala!)
Najlepše su i najpoželjnije žene dok se ne osvoje, dok se opiru. I navalio on rečima da joj srce uskomešava, a rukom grli njena ramena. Grli, grli, pa i omaši, te moja zakači. Jednim zagrljajem dve žene! Pa kad može da se sedi na dve stolice...
Mogla bih pošteno da se ovajdim, nasmejah se u sebi, samo što mi ič nije stalo. Čak i da je petnaestak godina stariji (pa trideset i neka da bude, puna kapa), ravnodušna sam (gotovo prema kompletnom muškom rodu) načisto. U stvari nisam ravnodušna -- neprijatno mi bi. Počeh da se izvijam u suprotnu stranu, nakrivih se ko toranj u Pizi, samo da izvrdam sledeći nalet. Aman, prste k sebi, imam dečka (gde ja, otkud mi... pesma tako kaže)... Kako god, ne privijaj ceo autobus u zagrljaj!
On grli, pa koliko dohvati (od viška glava ne boli, sem ako ga neka po njoj ne opauči). A ona se topi, vidim (kanda je pomalo stidljiva, na nekog me podseća, eh... ili zaljubljena, pa slaba). /Nije da i ja nisam imala prilike (koji put, da nabrojiš na prste, jedne ruke, i to ne cele) da doživim isto. Padala sam u zanos (dva-tri puta), moram priznati. Počastvovani mišljahu da su neodoljivi (bujao je ego), a slutili nisu da za moju naklonost duguju zahvalnost onom koji ne postoji, a san o kojem sam zaodevala njihovim likom. Taj sanjani osuđen je na nepostojanje da bi ostao onaj koji je sanjan i vredan sanjanja./ Meni kičma puca od naginjanja u stranu. I tako sve dok se on ne umori i udubi u kuckanje po Fejsu, te se i ona posveti svom mobilnom. (Jedino u vršljanju po netu mlade generacije su istrajne.) O, hvala Zakerbergu, za koji trenutak mira!
Poslepodne sam s nekim dragim ljudima posedela na Kalemegdanu. Pažnju nam privuče mlađani ljubavni par. Ona mu seđaše u krilu i ljubljahu se sve u šesnaest, kao da će im neko oteti (ono drugo). Previše intimne scene na javnom mestu nama nisu prijatne. Odbranu njihovog lika i dela preuze jedini muškarac među nama. S razumevanjem i neskrivenim simpatijama (kroz koju kanda beše protkana ironija) reče: to nikada neće pucati jače nego sad! (Stoga, imajte razumevanja, matora gunđala!)
Nedavno mi zbog slične situacije u autobusu umalo nisu stradale bubne opne. Mladić i devojka ajd što su se ljubili celim putem (šta mi smeta i šta me briga), ali je to toliko cvrčalo, da sam sedela kao na iglama (ma da, pravili su mi zazubice), načisto su me razdražili (R, a ne N). Iz kože sam svoje htela da iskočim (koliko me to zvučno iskazivanje nežnosti ili požude ili ubijanje dosade, rutinsko obeležavanje teritorije, šta znam... nerviralo)! P
re neki dan na Slaviji u trolu uđe jedan par, pa stadoše kraj vrata i na svake dve reči da razmenjuju poljuce. Stoje i ljube se da sve puca, pa i staklo na prozorima, a moje bubne opne da ne pričam. A nisu klinci, matori konji, po mojoj proceni negde oko tridesete. Dobro, volite se; dobro, ne možete da se uzdržite; dobro, hoćete da za to ceo svet zna... Ali ne mora i da ogluvi ili poludi (od tog iritirajućeg coktanja i balavljenja)! Može li to s kakvim prigušivačem, ljudi (nervira me kao i kad bi neko mljackao sve vreme)?!
I lepo je neko nekad negde rekao: uživanje je kad čovek u samoći, "kriomice", obavlja ono što bi mogao činiti i pred celim svetom. tako nekako. Možeš da se ljubiš pred svima, ali zar nije slađe kad za to niko sem vas ne zna (ili bar NE ČUJEEE)?
re neki dan na Slaviji u trolu uđe jedan par, pa stadoše kraj vrata i na svake dve reči da razmenjuju poljuce. Stoje i ljube se da sve puca, pa i staklo na prozorima, a moje bubne opne da ne pričam. A nisu klinci, matori konji, po mojoj proceni negde oko tridesete. Dobro, volite se; dobro, ne možete da se uzdržite; dobro, hoćete da za to ceo svet zna... Ali ne mora i da ogluvi ili poludi (od tog iritirajućeg coktanja i balavljenja)! Može li to s kakvim prigušivačem, ljudi (nervira me kao i kad bi neko mljackao sve vreme)?!
I lepo je neko nekad negde rekao: uživanje je kad čovek u samoći, "kriomice", obavlja ono što bi mogao činiti i pred celim svetom. tako nekako. Možeš da se ljubiš pred svima, ali zar nije slađe kad za to niko sem vas ne zna (ili bar NE ČUJEEE)?
Нема коментара:
Постави коментар