петак, 10. мај 2019.

Metar i muzikant

U jednom restoranu pravile smo luk od balona. Nešto nam zatrebao metar, a nismo imale. Muzičari jesu, pa nam pozajmili. I posle nekog vremena podsetih prijateljicu da metar vrati, da ne zaboravimo.
To je, izlazeći, čuo jedan od čalanova benda. Pa kad se vratio i spazio da sam sama, na merdevinama, osmelio se da prokomentariše: "Neka, nemojte da vratite metar. Pa ja posle dođem po metar kod vas i vidim gde živite." (I, šta onda?)
"Eheh", kiselo se nasmejah, ne prestajući s poslom i namerno ne pridajući značaj izečenom, "evo vratili smo metar". 

Sad mi je bilo jasno što svaki put kad prođe u mene zuri. (Nedavno probuđena, a mesecima neispavana, jedva se videh od podočnjaka. Ali o ukusima ne vredi raspravljati.)
Neka, nek se udvara, reče moja prijateljica čim se vrati (pa joj s merdevina prošaputah kakve je nevolje metar mogao izazvati). 

"Ma kakvi, da mi se udvara tako mator", negodovah. 
Pa meni ni mlađi kući po metar nisu dolazili, a da mi navraća vremešni muzikant. Štaviše, i mlađima bih vrata ispred nosa zalupila. 
Eto zašto uvek treba nositi potreban alat. Uzdaj se u se i u svoje kljuse. (Bolje no da ti matori magarci obleću oko kapije, koju ne mogu preskočiti, a sama im se neće otvoriti.)

Нема коментара:

Постави коментар