Otac mi ustao s kreveta, s namerom da
sedne na stolicu, pa posrnu, kanda mu klecnu koleno. Šta posrćeš, gotovo
ga prekorih. Udara me "mladost" da padnem na nos, reče on.
Pa udari i ti nju, uzvrati udarac; šta odmah predaješ meč?
Dok sam mogao, ja sam udarao, kaže rezinirano. Ma možeš i sad, rekoh. I kad misliš da ne možeš više, uvek možeš. Samo se treba usuditi.
Nemoj da si krotki hrišćanin: ako te ona zvekne u jedno koleno, ti da joj podmetneš i drugo! Praćaj se, opiri, uzmiči: mladost ti još bez navodnika priliči (neću da budem ćerka nekom čiči).
Pa udari i ti nju, uzvrati udarac; šta odmah predaješ meč?
Dok sam mogao, ja sam udarao, kaže rezinirano. Ma možeš i sad, rekoh. I kad misliš da ne možeš više, uvek možeš. Samo se treba usuditi.
Nemoj da si krotki hrišćanin: ako te ona zvekne u jedno koleno, ti da joj podmetneš i drugo! Praćaj se, opiri, uzmiči: mladost ti još bez navodnika priliči (neću da budem ćerka nekom čiči).
Нема коментара:
Постави коментар