Tek se bejah probudila, pa na Fejsbuku spazih članak o šećeru. Baš me zanima kako da se s tim zlom izborim.
Svaki čovek, kaže se, godišnje u proseku pojede trideset jedan kilogram! Kukuu! (Ja pojedem šezdeset, primeti moja sestra, ič se ne uznemiravajući. Pa dobro, ženo, ovo je prosek: ti šezdeset, neko tri-četiri, i eto.)
A druga me sestra ubrzo potom pozva telefonom. Kaže da je napravila dva kolača. Gledala na internetu, dopao joj se i jedan i drugi, nije znala koji da napravi, pa napravila oba. E, tako se rešavaju nedoumice! A ne ko onaj Buridanov magarac što kraj dva plasta sena crkne gladan, ne mogavši da odluči u koji da zarije zube.
A druga me sestra ubrzo potom pozva telefonom. Kaže da je napravila dva kolača. Gledala na internetu, dopao joj se i jedan i drugi, nije znala koji da napravi, pa napravila oba. E, tako se rešavaju nedoumice! A ne ko onaj Buridanov magarac što kraj dva plasta sena crkne gladan, ne mogavši da odluči u koji da zarije zube.
Sad si našla, prekorih je, o tolikim kolačima da mi pričaš, kad ja gledam kako šećera da se ratosiljam. Još natuknuh da bi sutra mogla malo da mi ponese. Mogu od šećera da se lečim i od prekosutra.
Нема коментара:
Постави коментар