четвртак, 15. март 2018.

Ako želiš pobediti

Sutra je školsko takmičenje iz recitovanja. Maša je, reklo bi se, spremna. I drugari iz odeljenja se slažu da je pesmu dobro uvežbala. Ali Maša zna da pri nagrađivanju ulogu imaju i drugi faktori. Ima već dve godine iskustva, pa je, tobože, zapazila "šta prolazi". Glavu mi je probila da joj nađem neku pesmu o životinjama. A nisam joj ispunila želju (svakoj sam od tih pesama našla zamerku). Bitno je da se pesma nama dopada i da joj "leži"; članovima žirija, davno sam rekla Maši, ne mogu svi ugoditi (na stranu ostalo, ukusi se razlikuju). I ne može toliko dece da bude nagrađeno koliko može dobro da recituje.
Zna Maša da su prošle godine u žiriju bili: bibliotekar, pedagog i psiholog. Verovatno će i ove. Večeras reče da im je danas u učionici bila psihološkinja. Htela sam da se zbližim s njom, izjavi, a mi se svi ovlaš nasmejasmo. Smeh postade grohotan kad nam potom, samouvereno, pojasni svoj pokušaj: Rekla sam doviđenja najglasnije. U kakvog li Makijavelija raste ova Maša, što voli da pobeđuje i zato ništa ne želi da prepusti slučaju.
Da li je psihološkinja uspela da u košnici i gomili dečjih pozdrava prepozna ono jedno, posebno naglašeno, bitno i sugestivno ("glasaj za mene") doviđenja, videćemo sutra.

Нема коментара:

Постави коментар