Ajdemo (da) se bijemo, predloži mi Ignjat, sav ozaren nadom da ću pristati. A ne moogu, pokušah da izvrdam (borba je svaka, da vam kažem, vrlo naporna). El se sećaš kako smo se bili (pre neki dan), pokuša on da me podstakne. Sećam se, rekoh, ajde (kako da ga ne usrećim; štit u ruke, tetka, pa na megdan).
Oboje se uputismo u moju sobu i započesmo rvanje po krevetu. Malo-malo, pa me on, kao, obori. I uvek, osećajući nadmoć, pita: 'Esam pobedio? Pobedio sam! Ne, nikada se neću predati, kažem prkosno, pa skočim i svalim ga na drugu stranu. Tako se bori, nema druge. Kao klupko (njegove su ruke oko mog vrata, moje, možda, njemu oko struka ili leđa, ne obratih pažnju u žaru borbe) valjamo se s jedne na drugu stranu kreveta. Stenjemo, pretimo i smejemo se.
A kad smo se borbe zasitili, rešismo da "vozimo bicikl" (malo rekreacije od boja umornim junacima nije naodmet). Ignjat leže pod moje noge, pa navalismo da okrećemo pedale. A potom ga još, kao dizalica, na nogama uvis podizah. I kako ga dignem, on se od sreće cereka i uzvikuje, pa koji put, nehotice, i pljune. E rekoh, ti si Spajdermen (jer on se koji tren pre beše tako predstavio, nisam mu tražila legitimaciju), nisi Spajderlama.
A kad smo se borbe zasitili, rešismo da "vozimo bicikl" (malo rekreacije od boja umornim junacima nije naodmet). Ignjat leže pod moje noge, pa navalismo da okrećemo pedale. A potom ga još, kao dizalica, na nogama uvis podizah. I kako ga dignem, on se od sreće cereka i uzvikuje, pa koji put, nehotice, i pljune. E rekoh, ti si Spajdermen (jer on se koji tren pre beše tako predstavio, nisam mu tražila legitimaciju), nisi Spajderlama.
Нема коментара:
Постави коментар