Na rekreativnoj, kaže Maša, jedan mali je pitao da plešu. I šta si rekla? Neću. Pa što? Šutnuo je u dupe, sve devojčice je šutnuo u dupe. /E, čestitam, dečko, baš suptilna metoda! I vala si se potrudio da se nijedna ne oseća zapostavljenom i neželjenom./ A posle ih sve pitao da plešu i sve ga odbile. E, pa devojčice ne zaborаvljaju lako, naročito modrice. Očito je dečko imao pogrešnog instruktora, a nikad ni čuo nije za bonton. Zar se tako udvara?
Koji je razred, pitam Mašu. Prvi. Prvi? I već tako smeo i već tako strmoglavce poleteo! E moj brajko, ne stiču se tako simpatije niti ugled glavnog baje (a očito ni plesačko iskustvo). Kanda je bukvalno shvatio ono: ko se bije, taj se voli. Ne, nee. Kog šutiraš, toga boli... i sedećeš sam dok traje ples.
Za to što ga je odbila, Maša je imala tri razloga: nije htela s njim da pleše jer ju je šutnuo, jer je nevaljao i jer je debeo. E, sad, ovo treće nemoj da mu zameriš. Nećeš ti za njega da se udaješ (pa da brineš što ti neće biti vitak i naočit, a što će ti frižider čas posla isprazniti, grcati u salu i imati visok holesterol)! Plešeš, ali se ne zbližavaš. Doduše, ja prva ne bih bila učtiva (ne što je neko debeo već ako me ne zanima).
Plesala sam jednom u četvrtom razredu, s nekim ko mi se sviđao (i sviđao se svima u razredu, pa i školi). I to je bilo prvi i poslednji put. Ne znam ti ja to i nije za mene. Čudo je da sam tad bila tako smela. A sad i kad bih se osmelila, ne bih htela... osim na pustom mestu, među četiri zida, u četiri oka... ako će mi partner biti tolerantan na bol (kad mu stopalo zgazim, da se ne dere ko magarac, već da muški podnese moj zanos). A možda bude i neki drti densing (pa otkud znam, možda sam nadarena, nisam probala), ko zna (kanda se tu ne insistira na nepogrešivosti, važno da je drti, mogu da se potrudim).
Koji je razred, pitam Mašu. Prvi. Prvi? I već tako smeo i već tako strmoglavce poleteo! E moj brajko, ne stiču se tako simpatije niti ugled glavnog baje (a očito ni plesačko iskustvo). Kanda je bukvalno shvatio ono: ko se bije, taj se voli. Ne, nee. Kog šutiraš, toga boli... i sedećeš sam dok traje ples.
Za to što ga je odbila, Maša je imala tri razloga: nije htela s njim da pleše jer ju je šutnuo, jer je nevaljao i jer je debeo. E, sad, ovo treće nemoj da mu zameriš. Nećeš ti za njega da se udaješ (pa da brineš što ti neće biti vitak i naočit, a što će ti frižider čas posla isprazniti, grcati u salu i imati visok holesterol)! Plešeš, ali se ne zbližavaš. Doduše, ja prva ne bih bila učtiva (ne što je neko debeo već ako me ne zanima).
Plesala sam jednom u četvrtom razredu, s nekim ko mi se sviđao (i sviđao se svima u razredu, pa i školi). I to je bilo prvi i poslednji put. Ne znam ti ja to i nije za mene. Čudo je da sam tad bila tako smela. A sad i kad bih se osmelila, ne bih htela... osim na pustom mestu, među četiri zida, u četiri oka... ako će mi partner biti tolerantan na bol (kad mu stopalo zgazim, da se ne dere ko magarac, već da muški podnese moj zanos). A možda bude i neki drti densing (pa otkud znam, možda sam nadarena, nisam probala), ko zna (kanda se tu ne insistira na nepogrešivosti, važno da je drti, mogu da se potrudim).
Нема коментара:
Постави коментар