Moju sestru je pre neki dan, kad se vratila s posla, dočekao poklon (ne, nije joj rođendan, mada se opasno primakao). U ukrasnom papiru, s mašnicom. I osmesi muža i dece. A unutra mobilni. /Neki najnoviji, reče mi sutradan, pa mi i pokaza. Ne znam ja na to ništa da kažem do da je lep (moje poznavanje telefona svodi se samo na estetski sud)./
Svi se smeškaju, iščekuju njenu reakciju. A sestra se ne smeška, samo što se nije uhvatila za glavu. Jaoo, pa zašto si trošio pare, poče da gunđa, trebaju nam druge stvari, trebaju mi zavese (planirala da ih kupi do slave, da renovirano predsoblje dodatno ulepša)...
Kako zašto ti je kupio, reče Matija, zato što te voli /e da je meni ljubav, takva bar upola (ne mora baš najnoviji model), da se ratosiljam one staromodne krntije od mobilnog/. Ni šest godina još nema, a na teška pitanja odgovara bez problema. Ako nećeš ti, daj meni, Mia je odmah želela da situaciju iskoristi u svoju korist (što su ti devojčice, na pragu puberteta; ne misli majčino praktično srce da smekša, no kako da se sama ovajdi).
Dobro, hoćeš li sad bez tih zavesa ostati, pitam (a znam). Neće, kupiće joj muž i zavese. Pa šta se onda nerviraš i kvariš zadovoljstvo (i sebi i drugima)? Mnogim ženama često kuća postane opsesija i bitnija od njih samih (pa je samo glancaju, lickaju i kite). Mnogim ženama je teško ugoditi (mislim drugim ženama; ja bih se radovala i "šarenoj" laži, samo da je zelena). Imaju telefon, nemaju zavese, imaju zavese, nemaju saksije, imaju saksije, nemaju lustere, imaju lustere, nemaju tepihe, imaju tepih, nemaju novi, moderniji, leteći, lepši tepih u drugoj boji (koji sobi bolje stoji)... i tako unedogled.
Mnoge žene zaborave koliko su srećne (i sa starim zavesama, i s otrcanim tepihom, i s rasklimanim ormarom...). Ne misle na to da neke druge žene nemaju čak ni muža (a onda ti džaba i najlepše zavese i najmoderniji telefoni).
Svi se smeškaju, iščekuju njenu reakciju. A sestra se ne smeška, samo što se nije uhvatila za glavu. Jaoo, pa zašto si trošio pare, poče da gunđa, trebaju nam druge stvari, trebaju mi zavese (planirala da ih kupi do slave, da renovirano predsoblje dodatno ulepša)...
Kako zašto ti je kupio, reče Matija, zato što te voli /e da je meni ljubav, takva bar upola (ne mora baš najnoviji model), da se ratosiljam one staromodne krntije od mobilnog/. Ni šest godina još nema, a na teška pitanja odgovara bez problema. Ako nećeš ti, daj meni, Mia je odmah želela da situaciju iskoristi u svoju korist (što su ti devojčice, na pragu puberteta; ne misli majčino praktično srce da smekša, no kako da se sama ovajdi).
Dobro, hoćeš li sad bez tih zavesa ostati, pitam (a znam). Neće, kupiće joj muž i zavese. Pa šta se onda nerviraš i kvariš zadovoljstvo (i sebi i drugima)? Mnogim ženama često kuća postane opsesija i bitnija od njih samih (pa je samo glancaju, lickaju i kite). Mnogim ženama je teško ugoditi (mislim drugim ženama; ja bih se radovala i "šarenoj" laži, samo da je zelena). Imaju telefon, nemaju zavese, imaju zavese, nemaju saksije, imaju saksije, nemaju lustere, imaju lustere, nemaju tepihe, imaju tepih, nemaju novi, moderniji, leteći, lepši tepih u drugoj boji (koji sobi bolje stoji)... i tako unedogled.
Mnoge žene zaborave koliko su srećne (i sa starim zavesama, i s otrcanim tepihom, i s rasklimanim ormarom...). Ne misle na to da neke druge žene nemaju čak ni muža (a onda ti džaba i najlepše zavese i najmoderniji telefoni).
Нема коментара:
Постави коментар