Recimo da me progoni neki ubica (recimo da nema pametnija posla ni primamljiviju metu), a da imam koji tren za telefonski poziv (u pomoć, upomooooć), izgubila bih glavu.
Prvo, jer ne bih nikog zvala (pa nisam luda, da mi skinu najmanje dvadeset dinara čim zinem), no bih cimala (jednu sestru, drugu sestru, majku, zeta... svi imaju promocije i povoljne pakete) pa dok to neko vidi (ja za to vreme, razume se, ne prestajem da bežim, posrćem i padam ko na filmu) i dok me pozovu ... biće vreme za sedmodnevni pomen.
Ili bih poslala SMS. Međutim, kako bih bila u ogromnom strahu, sigurno bih (dok mahnito kucam) grešila ko luda, a poruku s pravopisnim greškama ne bih poslala ni u smrtnoj opasnosti. Dok ja sve ispravim, jebiga (i gospodi pomiluj).
Sačuvala bih ugled pismene osobe, a izgubila život (mio, ma kakav bio).
I onda na spomenik mogu da mi uklešu: pritiska je zemlja teška, al' u poruci nijedna greška; sad pišemo kako nam se piše (inače familiju držim na oku, ocenjujem crvenom SMS-ove i statuse na Fejsu), na pravopis ne pazimo više!
Prvo, jer ne bih nikog zvala (pa nisam luda, da mi skinu najmanje dvadeset dinara čim zinem), no bih cimala (jednu sestru, drugu sestru, majku, zeta... svi imaju promocije i povoljne pakete) pa dok to neko vidi (ja za to vreme, razume se, ne prestajem da bežim, posrćem i padam ko na filmu) i dok me pozovu ... biće vreme za sedmodnevni pomen.
Ili bih poslala SMS. Međutim, kako bih bila u ogromnom strahu, sigurno bih (dok mahnito kucam) grešila ko luda, a poruku s pravopisnim greškama ne bih poslala ni u smrtnoj opasnosti. Dok ja sve ispravim, jebiga (i gospodi pomiluj).
Sačuvala bih ugled pismene osobe, a izgubila život (mio, ma kakav bio).
I onda na spomenik mogu da mi uklešu: pritiska je zemlja teška, al' u poruci nijedna greška; sad pišemo kako nam se piše (inače familiju držim na oku, ocenjujem crvenom SMS-ove i statuse na Fejsu), na pravopis ne pazimo više!
Нема коментара:
Постави коментар