Moji sestrići su danas kuću na glavu (ponajviše moju) prevrnuli (ne pitajte kako sam onda po njoj hodala... a da ne nagazim na traktor, kamion bez prednjih točkova, pola mekike...).
To se nije znalo ni ko pije ni ko plaća, a naročito ko se svaki čas dere i suze roni. Pa drž' u sobu, drž' u kujnu, dok se ne dokopaše ulaznih (tačnije izlaznih) vrata i dvorišta... a onda se tek razulariše.
U jednom trenu slučajno banuh u sobu, pa se umalo ne preturih (zbog ugrožavanja moje intelektualne svojine, koliko i zbog ugrožavanja bezbednosti mog sestrića). Ignjatu se prohtelo kroz prozor da proviri (kad ja hoću sobu da luftiram dok po selu šetamo) šta to sestre oko bagrema rade. Ali prohtevi veliki, a Ignjat mali i noge u njega ko u laži: kratke. Ipak, za svaki problem postoji rešenje (ne, ne mora da nazuva cipele na štiklu), nekad (kao sad) prosto nadohvat ruke, tačnije noge.
Tik ispod prozora na podu bejahu složene dve gomile mojih spisa: sa leve strane dvadesetak skripata, s desne tri debeelee fascikle. Poslužile su kao stabilna potpora mom sestriću i odlično sredstvo za širenje vidika. Tek uz pomoć literature uspeo je da vidi preko prozorskog okvira. Ne beše mu teško da se popne, a onda još samo malo na prste da se propne, dok se šačicama čvrsto drži za ivicu i potpomaže (koliko da mu pogled preko okvira prevali).
Nikad ne potcenjujte moć knjiga: čitali ih ili ne, mogu da vas (doslovno ili metaforički, kako vam kad zapne) vinu u visinu. Ko na knjizi, ak' i malo, stoji neuspeha neka se ne boji.
To se nije znalo ni ko pije ni ko plaća, a naročito ko se svaki čas dere i suze roni. Pa drž' u sobu, drž' u kujnu, dok se ne dokopaše ulaznih (tačnije izlaznih) vrata i dvorišta... a onda se tek razulariše.
U jednom trenu slučajno banuh u sobu, pa se umalo ne preturih (zbog ugrožavanja moje intelektualne svojine, koliko i zbog ugrožavanja bezbednosti mog sestrića). Ignjatu se prohtelo kroz prozor da proviri (kad ja hoću sobu da luftiram dok po selu šetamo) šta to sestre oko bagrema rade. Ali prohtevi veliki, a Ignjat mali i noge u njega ko u laži: kratke. Ipak, za svaki problem postoji rešenje (ne, ne mora da nazuva cipele na štiklu), nekad (kao sad) prosto nadohvat ruke, tačnije noge.
Tik ispod prozora na podu bejahu složene dve gomile mojih spisa: sa leve strane dvadesetak skripata, s desne tri debeelee fascikle. Poslužile su kao stabilna potpora mom sestriću i odlično sredstvo za širenje vidika. Tek uz pomoć literature uspeo je da vidi preko prozorskog okvira. Ne beše mu teško da se popne, a onda još samo malo na prste da se propne, dok se šačicama čvrsto drži za ivicu i potpomaže (koliko da mu pogled preko okvira prevali).
Nikad ne potcenjujte moć knjiga: čitali ih ili ne, mogu da vas (doslovno ili metaforički, kako vam kad zapne) vinu u visinu. Ko na knjizi, ak' i malo, stoji neuspeha neka se ne boji.
Нема коментара:
Постави коментар