четвртак, 1. фебруар 2018.

Zubić Vila kod Matije bila

Čim stigoh, Matija mi pokaza dvojku dole levo, rasklimanu. Željno je očekivao da ga se ratosilja. A onda rešio da ne očekuje: uzeo stvar (tj. žutu jabuku) u svoje ruke. Zagrizao jabuku par puta i zub gotovo načisto popustio. Nije još puno truda trebalo da ga Matija ponosno isturi, stisnutog među dva prsta. Potom ga stavi u žutu kapsulu iz kinder jaja, u kojoj odmah veselo zazvecka s ostatkom kolekcije mlečnjaka.
A kad pođe na spavanje, Matija ne zaboravi da zbirku ponese sa sobom i turi pod svoj jastuk. Bolestan, slab i pospan beše, ali zna da Zubić Vila ne ostavlja poklone tek tako: insistira na dokaznom materijalu. Ako nema zuba pod jastukom (neće ona da prevrće po celoj kući i satima traga) -- ništa od poklona.
U jednom trenu, dok sam ležala kraj njega, a on se, pod temperaturom, tumbao, pri čemu se jastuk mrdao, primetih da se kapsula primakla Ivici Matijinog jastuka, spremna da u nekom trenu sklizne pod očev jastuk. Upozorih ga smesta da ga bolje namesti. Zar hoćeš da ode pod tatin jastuk, pa da Zubić Vila njemu ostavi poklon, zar to hoćeš?! Matija skoči ko oparen, pa dobro zube (poispadale i silom povađene) ugnjezdi negde na sredini svog uzglavlja. Ozbiljno shvatio opasnost da ostane kratkih rukava. (A mogu vam reći, šest mlečnih zuba na gomili, to je zaista, imamo li u vidu darežljivost te vile, jedan ozbiljan kapital.)
Jutros pod jastukom našao dvesta dinara, pa mi, rekla bih zadovoljno, pokazuje. Ne reče da je malo, tek novčanicu složi novčanicu u svoj koverat. (Skromno dete, kanda zna da je zrno po zrno -- pogača, a dvesta po dvesta dinara... biće jednom ohoho.) Ali je nekoliko puta pomenuo kako je obično donosila po petsto (jednom-dvaput) ili igračke (četiri puta). (Sestra mu je zato svaki put prebacila da je alav.) Na osnovu podataka kojima raspolaže, on zaključuje da Vila za male (brojem u vilici) zube donosi malo para (kanda svaki ima svoju cenu). 

A dobro, možda žena nije primila platu, rekoh. Možda se istrošila; nisi ti jedini, i drugoj deci ispadaju zubi (ima još krezavih, ne može vila para da navaša). A baš je pažljiva, mora se priznati. Zato se deca raduju kad im zubi ispadaju, bože sačuvaj. 
Ipak, ja imam jednu zamerku: što je Zubić Vila sklona diskriminaciji! Mogla bi katkad i nama odraslima da ostavi koju kintu za implante.

Нема коментара:

Постави коментар