недеља, 4. фебруар 2018.

Đačko (o)pravdanje

Povela se nedavno na slavi priča o samovoljnom odsustvovanju s časova i opravdanjima. 
Jedno od čuvenih đačkih izgovora, možda prvo na listi, decenijama, pomorilo je mnoge babe u najboljim godinama. Zašto nisi došao u školu? Umrla mi baba. Neke su, mučenice, umirale i više puta, u svakom razredu bar po jednom (ako nastavnik ima slabo pamćenje, onda i više). Još ako imaju (a najčešće imaju) nekoliko unuka, pa žene su se izveštile u ispuštanju duše: njima je umreti bilo ko trepnuti.
Elem, tako je i mojoj drugarici, slavljenici, baka preminula, da unuka izvrda neke časove. Istina, upokojila se dvadesetak godina pre no što je unuka razrednoj saopštila.
Pa dobro, rekoh, ništa nisi slagala. Je li umrla? Umrla je. Za datum te nisu ni pitali, pa što da preciziraš.



Нема коментара:

Постави коментар