Ne jedem kasno, izjavi jedna gospođa, pa dodade: ne što pazim na liniju, koju sam davno izgubila, no što me boli želudac. Svi se, skupa s njom, nasmejasmo, ne zbog njenh zdravstvenih problema, no zbog tog neočekivanog sklopa rečenice (i linije kojom su mnoge žene opsednute, čak i kad ona nije onakva kakvu žele).
U stvari, nema žene koja ne drži liniju, jer linije mogu biti razne: prave i krive, tanke (u žena koje očima makljaju) i debele (u onih što su se prejele), ili neke osrednje (ni tamo ni ovamo, u žena koje umeju zlatnu sredinu da odrede i podnesu)...
Neke žene ne jedu kasno jer "drže liniju" i svima to nabijaju pod nos (kao da im za to treba skinuti kapu, aplaudirati, dati orden... i postideti se ako, za razliku od njih, liniju ne držiš i kasno jedeš, nekad i više puta). Te što ne jedu kasno, posle šest ili pet kanda smatraju da su disciplinovanije, zgodnije od nas ostalih (a često nisu; ima nekih što su vazda na dijetama, a dijeta višku kilograma ne smeta).
Uopšte, zazirem od ljudi koje se totalno odriču užitka. I ne divim se baš onima koje, da bi sačuvale vitkost i slavu, moraju mnoogo da se odriču. Ako ne jedeš ovo ili ono, a pojeo bi i masno ćebe (kad bobova slama nije na meniju), to je grdna patnja (i skupocena vitkost ili tek neka linija). Žao mi čoveka koji ceo život provede ne jedući i ne čineći (iz ovih ili onih razloga) ono što silno želi. A koliko mi žao, toliko me iritira. Promeni način ishrane i života. Smanji i umeri; ne odriči se! (Ima nekih koje ne okušaju hleb, kao da je on za sve kriv, ali pečenje, po mogućstvu rebarca, ne bi odbile.) Ne očajavaj ako kad pojedeš parče slanine. Ne zabranjuj sebi ništa, jer ćeš onda to još jače želeti. I mučićeš se jako posle pet ili šest (ili ćeš krišom od ukućana u gluvo doba posećivati frižider). Čemu život ako stalno gladuješ? Ako si gladna, bićeš nezadovoljna. Smaraćeš sve, s ponosom naglašavajući kako ništa ne okušaš posle šest, a očima jesti iz tanjira onih koji ne jedu po satu, već kad su gladni.
Ja jedem nekad i u deset noću, pa i u ponoć. Majka za proslave obično sarmu ili kupus skuva tek tad. A ja najviše volim da jedem dok je sveže i vrelo. Ne kažem da se treba, naročito ne svaki dan, prežderavati, ali mi je mučno stalno i srogo kontrolisanje.
Ako žena za druge jeste zgodna i vitka (često prividno, a u stvari sputana kojekakvim miderima i steznicima), zahvaljujući tome što leba ne jede ili nakon svakog obroka konzumira laksative (i za takve sam čula), daleko joj lepa kuća, tj. istaknut struk.
U stvari, nema žene koja ne drži liniju, jer linije mogu biti razne: prave i krive, tanke (u žena koje očima makljaju) i debele (u onih što su se prejele), ili neke osrednje (ni tamo ni ovamo, u žena koje umeju zlatnu sredinu da odrede i podnesu)...
Neke žene ne jedu kasno jer "drže liniju" i svima to nabijaju pod nos (kao da im za to treba skinuti kapu, aplaudirati, dati orden... i postideti se ako, za razliku od njih, liniju ne držiš i kasno jedeš, nekad i više puta). Te što ne jedu kasno, posle šest ili pet kanda smatraju da su disciplinovanije, zgodnije od nas ostalih (a često nisu; ima nekih što su vazda na dijetama, a dijeta višku kilograma ne smeta).
Uopšte, zazirem od ljudi koje se totalno odriču užitka. I ne divim se baš onima koje, da bi sačuvale vitkost i slavu, moraju mnoogo da se odriču. Ako ne jedeš ovo ili ono, a pojeo bi i masno ćebe (kad bobova slama nije na meniju), to je grdna patnja (i skupocena vitkost ili tek neka linija). Žao mi čoveka koji ceo život provede ne jedući i ne čineći (iz ovih ili onih razloga) ono što silno želi. A koliko mi žao, toliko me iritira. Promeni način ishrane i života. Smanji i umeri; ne odriči se! (Ima nekih koje ne okušaju hleb, kao da je on za sve kriv, ali pečenje, po mogućstvu rebarca, ne bi odbile.) Ne očajavaj ako kad pojedeš parče slanine. Ne zabranjuj sebi ništa, jer ćeš onda to još jače želeti. I mučićeš se jako posle pet ili šest (ili ćeš krišom od ukućana u gluvo doba posećivati frižider). Čemu život ako stalno gladuješ? Ako si gladna, bićeš nezadovoljna. Smaraćeš sve, s ponosom naglašavajući kako ništa ne okušaš posle šest, a očima jesti iz tanjira onih koji ne jedu po satu, već kad su gladni.
Ja jedem nekad i u deset noću, pa i u ponoć. Majka za proslave obično sarmu ili kupus skuva tek tad. A ja najviše volim da jedem dok je sveže i vrelo. Ne kažem da se treba, naročito ne svaki dan, prežderavati, ali mi je mučno stalno i srogo kontrolisanje.
Ako žena za druge jeste zgodna i vitka (često prividno, a u stvari sputana kojekakvim miderima i steznicima), zahvaljujući tome što leba ne jede ili nakon svakog obroka konzumira laksative (i za takve sam čula), daleko joj lepa kuća, tj. istaknut struk.
Нема коментара:
Постави коментар