Ima nekih mesec dana kako sam ostavila papuče na terasi, gde sam se preobula, te u patikama skoknula s majkom u komšiluk. Pola sata kasnije papuča nije bilo ni od korova. Gledala po hodniku, po kuhinji, zavirila pod krevet u sobi (ne bejah sigurna gde sam ih izula)... i nigde ih nema, ko da su u zemlju propale.
Nakon te temeljne potrage, ostala je samo jedna mogućnost: papuče je s terase odnelo neko bezobrazno pseto (i levu i desnu, očito neče da nosi rasparene). Obavestili smo vlasnike sumnjivih kradljivaca, ali nit su se oni odviše potresli (kažu da njihovi kučići ne upražnjavaju takvu zabavu; ko da nikad nisu čuli da nije keru verovati jer možda laže kuče i kad ćuti ko zaliveno i kad obuva kućne papuče) nit je na dvorištu, oko štale, sena i slame (gde psi obitavaju) nađen dokazni materijal. Šta ću, pomirih se s gubitkom (i dobro pazim da preostale zelene papuče ne ostavljam van kuće). A nove mi ljubičaste papuče behu, sestra mi za Mitrovdan poklonila.
Nekoliko dana nakon njih, nestao je majčin opanak, jedan pa drugi. Šta zna kuče šta je hiljadu i po dinara, i šta mari, kad ne daje iz svog džepa. Danas je taj neidentifikovani nevaljalac (ako nije organizovana četvoronožna banda lopuža) odneo i tatinu, na sreću staru, cipelu.
Nakon te temeljne potrage, ostala je samo jedna mogućnost: papuče je s terase odnelo neko bezobrazno pseto (i levu i desnu, očito neče da nosi rasparene). Obavestili smo vlasnike sumnjivih kradljivaca, ali nit su se oni odviše potresli (kažu da njihovi kučići ne upražnjavaju takvu zabavu; ko da nikad nisu čuli da nije keru verovati jer možda laže kuče i kad ćuti ko zaliveno i kad obuva kućne papuče) nit je na dvorištu, oko štale, sena i slame (gde psi obitavaju) nađen dokazni materijal. Šta ću, pomirih se s gubitkom (i dobro pazim da preostale zelene papuče ne ostavljam van kuće). A nove mi ljubičaste papuče behu, sestra mi za Mitrovdan poklonila.
Nekoliko dana nakon njih, nestao je majčin opanak, jedan pa drugi. Šta zna kuče šta je hiljadu i po dinara, i šta mari, kad ne daje iz svog džepa. Danas je taj neidentifikovani nevaljalac (ako nije organizovana četvoronožna banda lopuža) odneo i tatinu, na sreću staru, cipelu.
Taj neznani džukac se baš okomio na našu familiju, hoće bose da nas ostavi. Sigurno na nekoj polici slaže i sortira stečenu obuću: naše opanke, naše cipele, naše papuče... Ne znamo koje je, ali dolijaće: samo čekam da čujem koje kuče otvara prodavnicu obuće.
Нема коментара:
Постави коментар