четвртак, 11. јануар 2018.

Priroda i društvo

Prljav ti je nož, kako si nekulturna, u šali (valjda) prekori muž ženu, treba da te je sramota. 
Moj nož u istom momentu (između predjela i kupusa) stajao , oslonjen o tanjire, jednako musav. I samo pomislih (jer ne volim da se oglašavam za punim astalom, u punoj prostoriji): koliko je ta civilzacijska potreba za šminkanjem i kamufliranjem naporna! 
Treba da jedeš, ali da sve izgleda kao da nisi jeo. Da se svi iza zatvorenih vrata oslobađamo štetnih materija iz svoje utrobe, ali da jedni pred drugima delujemo kao da smo upravo samo brali cveće. 
A ja ne mogu da se foliram: između društva (okova) i prirode, uvek prirodu (slobodu) biram.


Нема коментара:

Постави коментар