субота, 13. јануар 2018.

Nesrećna ljubav pseća

Ovo je trebalo da bude humoristička priča o ljubavnom trouglu i psećoj odanosti (oličenoj tek u nekima od junaka). U međuvremenu dobila je tragičan epilog, pa je humor postao neumesan.
On, malen i čupav, već dugo je zaljubljen u tu kučku bio. Kanda mu je ona uzvraćala emocije ili bar naklonost. I porod su zajednički imali. Sve je teklo lepo i idilično dok se na nju nije nameračio i jedan labrador. Zbog labradora je ovog prvog saputnika čas posla zaboravila. Kučka! 

Pa zašto, čudile su se moje sestričine. To vam je, rekoh, kao da se žena najpre zaljubi u nekog patuljastog kržljavka, a onda naiđe neki visok, razvijen, nabildovan... i klecnu joj pred njim noge. (To svim drugim ženama sem meni, ja na mišiće i pločice na stomaku ič ne reagujem. A kad volim -- volim do groba.) 
I Žika, onaj mali i odbačeni, grdno se razočarao. Štaviše, pao je u depresiju tešku. Ne, nije u se sasuo šaku tableta. Izašao na drum i legao na belu liniju. Legao, pa se ne miče, danima ni noćima. Izazivao silne neprilike u saobraćaju. Sviraju automobili, staju, jedva ga obiđu, a on ni da trepne: zagnjurio glavu u šape i ne mrda smesta. Sklonimo ga s druma, on tek ako nas tužnim očima pogleda (gazdarica kaže da su mu istinske suze kapale), pa se smesta i bez "reči" vrati (kanda duboko beše rešen da prekrati muke). Govorili smo mu: Žiko, nije ona jedina, a i ružna je, brate, naći ćeš drugu... A on ništa: na drum pa na drum. Sklupčan i tužan, čitavu sedmicu na asfaltu i dan i noć provodio. (I nije mu to bio prvi put, gazde kažu, da zbog ove iste opajdare život na kocku, tj. asfalt, stavi.) Malo ga kola i lupila, ali se nije predomislio, ostao istrajan u suludoj nameri. Tek kad depresija malo popusti, on sebi dođe i kući pođe. 
Sve nas je to obradovalo. Računali smo da ga je ludilo prošlo, da je preboleo nevernicu i okrenuo se budućnosti (koja svakako od predivnih kuja vrvi: udri brigu na veselje, šta te briga jesi l' treći, šesti ili prvi, šta te briga jesi l' jedini, živi život pseći i ne brini).
No pre neko jutro kad upitah gde je i kako je, ispostavi se da je baš u protekloj noći nastradao, onako kako je želeo, pod točkovima automobila. Neki vozač nije imao razumevanja za njegove ljubavne jade. Ili je zaboravio naočare da stavi (a s tamom se klupko patnje stopilo).
Laka ti crna zemlja, Žiko čupavi!

Нема коментара:

Постави коментар