субота, 20. јануар 2018.

Poklopac od šporeta

Sneg je iznenada, nešto malo doduše, napadao. Nije se znalo koliko će izdržati, ali se dalo pretpostaviti da, onako mrljav, neće dugo. Sanke nam ne bejahu pri ruci. Nismo imali ni najlonski džak sa slamom (taj je idealan za sve snežne prilike). Ali mislila sam šta bi moglo da posluži... Hm, hmm... IMAM IDEJU, i tetka je mogla da poviče kao sestrići.
Imam ideju, tj. imam poklopac od starog šporeta. Na njega stavismo podmetač iz dečjih kolica, pa se smestismo Ignjat i ja. I guraj, guraj, miči, miči, što rukama, što nogama, jedva se pleh pomače. Taj prvi put ga odgurasmo niz jedva vidnu nizbrdicu u dvorištu, više po sleđenoj travi no po snegu. Ali već drugi put skliznu kako treba. Spustismo se nekoliko puta.Toliko je Ignjat mogao, nenaviknut na zimu. Dobro što se i toliko ovajdio. Staša tad beše usnula, a dok se probudila, sneg je već iščileo.

Нема коментара:

Постави коментар