уторак, 7. новембар 2017.

Mali pecaroš

Spazivši Ignjata kako saksije s cvećem skida s ormarića u hodniku i unosi u moju sobu, sestra mi saopšti: Ignjat ti dekoriše sobu! 
E baš mu hvala! Ako nema druge ideje za preuređenje, bolje nek je ne dekoriše. Ne volim saksije, naročito plastične, s cvećem, naročito bez cveta (samo neki listovi).
Sve tri saksije poređane su po TA peći (neplanirano su počašćene letovanjem na tropskoj plaži ili boravkom u sauni). A Ignjat se nasadio na njihovo mesto, zabacio udicu i peca plastične morske živuljke s magnetnim tačkama na telu. Da, ne trebaju mu ni crvi ni gliste. Ima magnet i ribolovac je bez premca.
Mama i tata dovikuju: hajde, idemo kući! A Ignjat ne čuje i ne mari, peca li peca.
Pecao je i pecao, ko od šale: morsku zvezdu, hobotnicu, raka, ribu...  Onda ih sve u vodu, tj. na pod hodnika, baci, pa peca iznova. U zanosu beše sve dok mu sestra s poda ne pokupi lovinu i stisnu u naručje, rekavši, pomalo prkosno: sad idemo kući! Gledala iz prikrajka (zavidljivo), gledala, mislila šta će, pa priliku uvrebala da bratu pokvari igru, kad on neće da ustupi udicu.

Нема коментара:

Постави коментар