петак, 24. новембар 2017.

Dole ko bajagi princeze!

Ona je već prilično velika devojčica. Ali se (neki bi joj zamerili) i dalje ponaša kao prilično veliki dečak. Kad to kažem, mislim na njenu sklonost da se radije pentra po drveću i jurca dvorištem s nekim nerfom (pištoljaka s mekim gumenim mecima), no da crta srca u leksikonima. 
U školi takođe ne pazi na uglađeno ponašanje i ne igra, poput većine devojčica, ulogu male princeze. Kad su jednom na odmoru igrali istinu ili zazov, izazvana osoba nije znala kako da izvrši zadatak: da na silu prdne. A ona, bez ustezanja, skočila da pokaže: u, to je lako! Okrenula drugarima zadnjicu, povivši leđa, da "nastavni predmet" bude upadljivije isturen, iii ... prrrr! 
KAKO si to uradila, svi su bili impresionirani (a ja sam ih zamislila i kako se malo posagnuše, pažljivo gledajući da im što ne promakne; da "učiteljica" nije pribegla simulaciji, skupo bi ih koštalo što nos nisu začepili). I pokazala im: stavi nekako dlan (upesničen možda) na usta, pa proturi nekako prst i eto... očekivanog zvuka. Na sreću, bilo je to samo ko bajagi. Ipak, čitav razred beše u transu (iako im čulo mirisa ne beše ugroženo), a ona ZVEZDA.
I kaže joj majka, prepričavajući nam te njene nastupe: budala, ne vredi da joj pričam! A ja baš volim što je takva, rekoh, ne prestajući da se cerekam. Spontana i zabavna, šaljivdžija, a ne neka kobajagi (uvek i sve su samo takve) princeza, što se vazda trudi da ostavi utisak kako luk nije jela niti mirisala, a kamoli prdnula il' ..... 
Ravnopravnost polova, na kojoj se sve više insistira, podrazumeva da i devojčica u školi (il' drugde) sme da prdne (bar ko bajagi) koliko i dečak. (Čak i da joj se za to uskraćuje dozvola, ne može da se spreči.) Lažna uzvišenost treba da se ruši uzvisivanjem ili bar prihvatanjem banalnog i niskog (koje je deo opšteljudske sudbine). 

Нема коментара:

Постави коментар