понедељак, 13. новембар 2017.

Ljutito dete u frižideru

U poslednje vreme Staša se često i za svaku sitnicu ljuti. (Ne smeš na nju ni da povisiš ton.) I kako god se okreneš, nagaziš joj na žulj (ko da tesnu obuću nosi, pa joj svi prsti žuljeviti).
Svaki put kad se naljuti, ona progunđa: e neećuu
(iako joj niko ništa ne nudi)! I smesta napusti poprište. Kad je kod babe i dede, odlazi u spavaću sobu, gde zalupi vratima i stoji iza njh dok se ne ohladi. (To isto rade i oba njena brata i sestre. Po tome bi se ova soba mogla nazvati ljutionica). A kad je kod kuće, pohrli do frižidera, otvori vrata, pa ih prilupi za sobom, bar jednom nogom se spakovavši u nj.
I tako, malo-malo, a ona utrči u dnevnu sobu i nestane iza sivih vrata (međ teglama ajvara i cvekle, bocama s kečapom i majonezom, između čaša jogurta i pavlake...): e neeću, e neeću! 

Gotovo da i ne izlazi iz frižidera. Koliko se ljuti, to dete će se pretvorti u santu leda.

Нема коментара:

Постави коментар