Inspirisan valjda činjenicom da se najednom više žena našlo na jednom mestu (a on sam samcit), poveri nam davnašnji san: da ima tri žene.
Da ti se ne sloši, upitah, nasmejavši se, jedina (jer ostale behu zaokupljene pričom i ič nisu marile za muške snove). Dopola to beše prikrivena blaga ironija, a otpola neskriveno upozorenje na moguće posledice. Kad je naš narod utvrdio da od viška glava ne boli, teško da je u vidu imao mnogoženstvo (pre bih se kladila da višak žena izaziva nesnosnu glavobolju). Čak i da ne zaboli, treba je sačuvati na ramenima (te u tu svrhu kljukati bromazepamima i bensedinima). Znaju žene da dignu pritisak i kad su u jednini, a kamoli u tročlanoj bandi.
Razumem i zašto je ta ideja toliko primamljiva. Malo ruka' (i ostalih delova) -- malena i snaga, ali tri para ruku, eee to je kapital! Pa zamislite (dok ne dođemo do čuvenog ali koje sreću kvari, ne samo devojci, no i potencijalnim mladoženjama)! Ajd' kad obavljaju kućne poslove -- milina! Kad peru -- tri žene peru; pa kad se kuva --tri žene kuvaju (svakojakih jela, prste da poližeš: jedna kuva sarmu, druga mesi pogaču, treća pravi baklave); kad peglaju -- tri žene peglaju... Sve u domaćinstvu obavljaju trostruko brže, sve je na svom mestu i sve na vreme (prinesu, odnesu), lepo ti... Tri žene mese, tri žene pletu, tri žene kuću metu, tri žene u krevetu (ajoooj).... zatežu posteljinu, šta bi drugo (ako ste pomislili... pa stvano ste bezobrazni).
Ali (šta ćemo) kad tri žene zvocaju?! Ni dušmaninu da ne poželiš! Tri žene -- tri jezika (koja zvocaju, zvocaju... ne puštajte mmmmašti toliko na volju)! To ti je mač s dve oštrice (tri britka mača! pa gomilu bi muškaraca, a ne tog jednog nesrećnog alavca, "sasekle" u paramparčad), tj. jedan jezik (u svake), a mogućnosti dvojake (pa joj draže, prokletnici, da zvoca, kosa ti se na glavi diže... a samo kad bi htela malo niže, ovaj bližee, bliže, da pristupi... džaba ti njoj pričaš... eh, žali bože takav potencijal).
Ali (šta ćemo) kad tri žene zvocaju?! Ni dušmaninu da ne poželiš! Tri žene -- tri jezika (koja zvocaju, zvocaju... ne puštajte mmmmašti toliko na volju)! To ti je mač s dve oštrice (tri britka mača! pa gomilu bi muškaraca, a ne tog jednog nesrećnog alavca, "sasekle" u paramparčad), tj. jedan jezik (u svake), a mogućnosti dvojake (pa joj draže, prokletnici, da zvoca, kosa ti se na glavi diže... a samo kad bi htela malo niže, ovaj bližee, bliže, da pristupi... džaba ti njoj pričaš... eh, žali bože takav potencijal).
Ne bi to išlo tako glatko, odmah mu bi jasno. Kad bi mogle da žive svaka na posebnom spratu, zato glasno pomisli, da međusobno ne kontaktiraju (to bi zaista mnoge muke predupredilo). A našle bi one načina (i čaršav kojim bi se kroz prozor niže, na kafu, spustile, kao što bi na lakat progovorile, da ih kojim slučajem nužda, odnosno selotejp na ustima, nagna), nasmejah se (onako kao da ne pripadam ženskom rodu, od kojeg se obično distanciram). A ne znaš šta je gore, kad vade oči ili kad se uortače pa melju ko prazne vodenice, ne daj bože da udruženo palacaju.
Nakon minut (svedočeći tom susretu žena, koje ga i ne behu svesne) već se sasvim predomislio, odustao od sulude namere (ma pametno, dosta ti i ta jedna). To je bio moj san, priznade setno, sad se srušio (gotovo da se ču glasna lomnjava i krhotine mladalačkog sna razleteše se po mermernom podu). Pazi šta sanjaš, tj. želiš, lepo narod kaže, možda ti se i ostvari, pa posle da bude kuku i lele (mnogo su mi tri žene cele).
Нема коментара:
Постави коментар