Sutra dolazi Luka, kaže mi sestričina razdragano telefonom. Koji Luka, pitam (pravim se da ne znam). Ne znaš koji Luka, lecnu se tobože ona. Koji, ostadoh pri svom navodnom neznanju. Luka dugokosi (a počupala bih svakog koji mi se oko sestričina mota, čak i da mu je kosa kratka), pojasni mi. Ih (radosti)!
Mama je pravila baklave, nadoveza se. O, spremili ste za Luku baklave (blago njemu, mali je pravi srećnik, ne samo zato što mi je sestričina golema lepotica), primetih. (A nisu, kaže sestra, ne zna ni da li on voli baklave). Mama će nam kupiti i neke grickalice.
Igraćemo se lego kockicama, znam, on to voli, nastavi sestričina sa mnom da deli zanos. I ići ćemo, možda (ako mama dopusti), napolje (da se veru po drveću, pretpostavljam, ona to voli).
Mama je pravila baklave, nadoveza se. O, spremili ste za Luku baklave (blago njemu, mali je pravi srećnik, ne samo zato što mi je sestričina golema lepotica), primetih. (A nisu, kaže sestra, ne zna ni da li on voli baklave). Mama će nam kupiti i neke grickalice.
Igraćemo se lego kockicama, znam, on to voli, nastavi sestričina sa mnom da deli zanos. I ići ćemo, možda (ako mama dopusti), napolje (da se veru po drveću, pretpostavljam, ona to voli).
Аh, ljubav, ljubav (zašto me je zaobišla kada sam u školu išla; ne računam onu platonsku, izdaleka, neizrečenu i neizrecivu, kojoj sam čitavog života sklona, već neizmernu sreću kad se s nekim pentraš po drveću)!
Нема коментара:
Постави коментар