четвртак, 28. мај 2020.

Mladić koji je danas auto zaustavio pred našom kapijom i pismo upućeno dedi uručio petogodišnjoj unuci postupio je jako neoprezno. On i oni koji su ga poslali treba da znaju kako sam ja virila kroz prozor.
Pismo je presretnuto na terasi i u mojim je rukama. Do onih kojima je namenjeno neće stići, kao što ni oni neće stići do birališta (peške im se ne mili, a zet neće da ih vozi).
Za decu koja nisu njihova! ;)

Нема коментара:

Постави коментар