петак, 1. мај 2020.

Jezičke muke s fungicidima

Kad god me majka pošalje po neki lek ili da joj u poljoprivrednoj apoteci uzmem kakav preparat, znam da ću se izblamirati budem li govorila sasvim razgovetno. Pametnije mi je da zborim ko da leba nisam jela, pa se apotekari neće baviti glasovnim sklopom, već iz mog mrmljanja prepoznaće to što tražim.
Dok sam pravila spisak za kupovinu, majka zatraži da joj kupim remadin, da sadi paradajz, pa da ga isprska protiv plamenjače. Glavu sam mogla da stavim na panj kako se to ne zove tako. Pošto nisam odmah zapisala, kroz nekoliko minuta zatražih da mi ponovi. Romadin, reče majka, a ja zapisah gunđajući: Malopre nisi tako rekla! Nakon telefonskog konsultovanja sa strinom, saopšti mi: radomil. Iscerivši se (znala sam!) i ugrizavši za jezik, precrtah romadin i zapisah radomil, iako sam i dalje bila gotovo uverena da će to na kraju ispasti makar za slovo drugačije. 
Zato apotekara upozorih da ću možda lupiti neku glupost (ne što ja tako hoću ili bolje ne znam, već što mi je tako majka rekla, a strina joj potvrdila ili je strina rekla majci, a majka meni...) i promrmljah nešto što je zvučalo kao remadin, romadin i radomil zajedno, izmešanih i isprepletanih glasova. Tu mu je bilo sve, pa nek on sam raspliće i ređa glasove kako treba.
Ridomil gold, tako se tačno zove. Ali kako ga ne beše, dobila sam alijansu i tvrdnju da je identičnog sastava. Ne znam je li bolje, ali je svakako lakše za izgovor, te verujem da će ga i majka i strina upamtiti kako valja. Doduše, više bih volela da ga više nikad ne pomenu, a naročito ne rastvore.

Нема коментара:

Постави коментар