среда, 6. мај 2020.

Ignjatova tvrđava

Ignjat je jednog dana, u vreme kad još ne mislismo na koronu, isplanirao da mu napravim utvrđenje za vojnike. A to mora tog trenutka i nikako drugačije. 
Nemam baš ni jedan silikonski štapić, rekoh, pokušavajući da izvrdam. Ali on ih je nabavio kod Kineza. (Uzgred, ništa ih ne razume, požalio se.)
I tako očas posla od dve kutije za obuću i delova kutije od njegove dizalice, nastade tvrđava sa stepenicama, dvokrilnim vratima i još nekim čudima. A tek ćemo je dograditi, obojiti... Obradovao se što je narednog dana bio petak, jer petkom nose igračke.
Baš ti lepo, ko ti je to pravio, pitala vaspitačica. Ćeća, rekao on, kako uvek kaže. I vaspitačica se divila tečinoj kreativnosti (teča ni luk jeo ni luk mirisao, a slavu pobrao).
Tetka mu je pravila, rekla sestra kad je poslepodne išla po Ignjata. On je rekao kako mu je pravio teča, ubeđena beše vaspitačica.
A on je rekao kako jeste, ali vaspitačica je mislila kako je čula.

Нема коментара:

Постави коментар