недеља, 17. мај 2020.

Ignjat se večeras šesnaest puta ljutio. I insistirao da bude sam u sobi, mojoj. Ja nisam htela da budem izgnanik, ako uspem da se ušunjam. Čak sam uspela i da ga odobrovoljim pokazavši mu "sveću". Dopalo mu se, pa je hteo i sam da proba. Uz moju pomoć podupro je donji deo leđa i držao noge uvis, ali samo dok ga ne prepustih sopstvenoj snazi. Tog trena noge mu, uz sve ostalo, drosnuše o krevet.
-- Teško je dupe! -- primeti kroz osmeh.
Što jes'--jes'. A gde je teže -- tu preteže.

Нема коментара:

Постави коментар