-- Da skloniš ona dva miša s terase! -- brecnu se majka neko jutro.
-- Pa nisam ja mačka, nisam ih ni donela -- ne dam da me uznemiri i na leđa mi natovari krivicu (ni na dušu dva života).
Ne prođe dan-dva, a ona opet: -- Da skloniš onog miša s terase!
Mačkama ne prija na jelovniku, ali su sadisti koji miševe mrcvare do smrti ili ih isprepadaju dok ne dožive srčani udar. Onda ih dovuku na terasu, a ni nama se ne jedu (nismo iz Kine).
Jutros mi majka pokaza neku krv, zahtevajući da operem. Kaže, mačke su opet donele miša. Kad posle poče da se dernja da uklonim mišji leš i da su ga spopali mravi, nisam imala šta ni da vidim: mišić novorođenče, svakako odojče. A na njemu ni kapi krvi. Ko zna ko je prolio onu kraj ulaznih vrata.
Mačkama ne prija na jelovniku, ali su sadisti koji miševe mrcvare do smrti ili ih isprepadaju dok ne dožive srčani udar. Onda ih dovuku na terasu, a ni nama se ne jedu (nismo iz Kine).
Jutros mi majka pokaza neku krv, zahtevajući da operem. Kaže, mačke su opet donele miša. Kad posle poče da se dernja da uklonim mišji leš i da su ga spopali mravi, nisam imala šta ni da vidim: mišić novorođenče, svakako odojče. A na njemu ni kapi krvi. Ko zna ko je prolio onu kraj ulaznih vrata.
Elem, kad slušam jadikovanje majke i sestre, pomislim, da su mačke, u najmanju ruku, uz stepenice vukle neku ogromnu priklanu lešinu, iz koje je krv lila ko na žrtvenom oltaru. Ne bi me začudilo ni da se na terasi odigrao kakav Kosovski boj, u kojem je neki mišji Murat proburažen i sve leži junak do junaka, a krv iz njih otiče potocima.
Kad mi dodijaju (a dotle se ne smiruju), izađem na bojno polje (gde majka i sestra kao one epske vrane zloslutnice gaču nad upokojenima, da ni na onom svetu nemaju mira) da načinim uviđaj i uklonim posmrtne ostatke, kad ono: tresla se gora (kuća, od tih zlovoljnih grlatih žena) -- rodio se miš.
Pardon, umro je, pod nerazjašnjenim okolnostima.
Нема коментара:
Постави коментар