Obukla sam sestrinu ljubičastu haljinu s kružićima. To je pamučna haljna, poprilično dekoltirana (ne što to volim, no što je nisam ja kreirala; mada, ne sporim da i dubok dekolte katkad volim), na bretele, a sa širokom suknjom, koja mi doseže malo ispod kolena. Obukla sam je jer mi je u njoj udobno i nije vruće. Uz nju sam stavila ljubičaste minđuše s kružićima, ogrnula se zelenim šalom i stavila platneni zeleni šešir širokog oboda.
Dok sam u lokalu prijateljice skidala šešir, druga žena me promatrala, pa najposle izjavi: Mnogo si mi lepa žena! Još se ne oporavih od tog neočekivanog komplimenta na šte srca, a usledi ALI što devojci sreću kvari : "Samo malo frizuru da središ..." (I šta posle: muškarci da me saleću ko besni, muža da nađem očas posla? Da mi je to cilj, odavno bih se potrudila.) "Nekako si mi uvek čupava. Možda od šešira..."
Možda što se nisam ni češljala, rekoh (poluzbunjenog-polunemarnog osmeha). I, bogami, tako se ponašam čitavo leto. Uveče smotam kosu u neku vrstu punđe, prikačim šnalom i tako spavam. Da mi sutradan kosa bude uvijena i da ne bude tako čupava, raštrkana.
Ne spadam u žene koje dvaput nedeljno idu frizeru, a sama i ne znam i ne volim oko kose da se bakćem. I nemam ti ja vremena za neko temeljno ulepšavanje. (Duša mi se hrani stvaranjem, a ne komplimentima i brojem udvarača.) Koliko sam se lepa rodila -- rodila sam se, pa kom pravo, kom krivo. Ako ti ne godi -- poljubi (samo figurativno, drukče nije dozvoljeno) pa ostavi; ako ti paše, gledaj iz prikrajka (nemoj da te guja ujede da pristupiš bliže) i divi se.
I kad se u jarke boje oblačim, kad sam (nekad) zanosna, vedra i nasmejana... nikad to nije zato što ištem pažnju muškarca. Nisam od onih usedelica kojima svaka reč, svaki pogled, svaka izjava i slika na društvenim mrežama vrište: Hoću mužaa!
Nasmeja me pomen jedne žene (od mnogih sličnih) što Fejsbuk koristi za promociju vlastite telesnosti, pa kači provokativne slike: "Stalno se slika s guza, traži muža... a nikad ga neće naći." (Na sreću tog čoveka.)
Elem, ovakva sam od prirode data: jednostavna, iskrena i čupava. To što vidiš -- to ti je. Nema šminke, nema glađenja i prikrivanja. Ako ti lepo -- lepo je, ako nije -- šta me se tiče.
Dok sam u lokalu prijateljice skidala šešir, druga žena me promatrala, pa najposle izjavi: Mnogo si mi lepa žena! Još se ne oporavih od tog neočekivanog komplimenta na šte srca, a usledi ALI što devojci sreću kvari : "Samo malo frizuru da središ..." (I šta posle: muškarci da me saleću ko besni, muža da nađem očas posla? Da mi je to cilj, odavno bih se potrudila.) "Nekako si mi uvek čupava. Možda od šešira..."
Možda što se nisam ni češljala, rekoh (poluzbunjenog-polunemarnog osmeha). I, bogami, tako se ponašam čitavo leto. Uveče smotam kosu u neku vrstu punđe, prikačim šnalom i tako spavam. Da mi sutradan kosa bude uvijena i da ne bude tako čupava, raštrkana.
Ne spadam u žene koje dvaput nedeljno idu frizeru, a sama i ne znam i ne volim oko kose da se bakćem. I nemam ti ja vremena za neko temeljno ulepšavanje. (Duša mi se hrani stvaranjem, a ne komplimentima i brojem udvarača.) Koliko sam se lepa rodila -- rodila sam se, pa kom pravo, kom krivo. Ako ti ne godi -- poljubi (samo figurativno, drukče nije dozvoljeno) pa ostavi; ako ti paše, gledaj iz prikrajka (nemoj da te guja ujede da pristupiš bliže) i divi se.
I kad se u jarke boje oblačim, kad sam (nekad) zanosna, vedra i nasmejana... nikad to nije zato što ištem pažnju muškarca. Nisam od onih usedelica kojima svaka reč, svaki pogled, svaka izjava i slika na društvenim mrežama vrište: Hoću mužaa!
Nasmeja me pomen jedne žene (od mnogih sličnih) što Fejsbuk koristi za promociju vlastite telesnosti, pa kači provokativne slike: "Stalno se slika s guza, traži muža... a nikad ga neće naći." (Na sreću tog čoveka.)
Elem, ovakva sam od prirode data: jednostavna, iskrena i čupava. To što vidiš -- to ti je. Nema šminke, nema glađenja i prikrivanja. Ako ti lepo -- lepo je, ako nije -- šta me se tiče.
Нема коментара:
Постави коментар