Drugarica mi nedavreno prvi put krenula autom od Obrenovca do Mladenovca. Pa nikakav problem to nije kad imaš navigaciju. I ona je tako mislila. U stvari, šta ima da misli kad je tu navigacija. Ako ti kaže pravo, ideš pravo; ako ti kaže skreni, skreneš...
Mama na suvozačevom mestu beše impresionirana: "I ona sad tebi govori kud da ideš? Kad da skreneš levo, kad desno?" Da, tačno tako, drugarica je slepo sledila navigaciju. Pa prošla ko bos po trnju. Cimala se tamo i ovamo, po šumama i gorama, kroz pustinju i prašumu, preko nekih sela kojima ni imena ne zna (jer nigde nije obeleženo)... dok najposle nije završila na kozjoj stazi, odnosno u ćorsokaku. Pa ti posle veruj navigaciji! Auto izgrebala, živce pogubila dok ne izađe na pravi put.
Elem, neki put je dopola asfaltiran (a otpola nikako), a Gugl ga zabeležio kao prohodan. U tu Guglovu mrežu u poslednje vreme često se hvataju lakoverni vozači. Bar tako kaže stanarka obližnje kuće, koja posle mora zalutale da preusmerava. Ko sluša navigaciju, imaće sekiraciju; ko meštane pita, taj mnogo ne skita. Navigaciju slušaj, u nju se ne uzdaj, jer i živ čovek greši, a da ne neće računari.
Kad je ćerka napokon okrenula auto i iskobeljala se iz tih vrzina, mama, očito ozlojeđena zbog gubljenja dragocenog vremena, primeti: "A sad ćuti ova kurvica!"
Ćuti kad zna da je kriva. A dotad ko navijena, sve ona zna najbolje. Dok se ne dokaže suprotno.
Нема коментара:
Постави коментар