Probudim se nekad, neispavana, ni ne umijem se, čupava... Stanem pred ogledalo: LEPA, BAŠ! I kiptim od sreće. Vrtim se, gledam sa svih strana to lice mlado, lepo i milo. Ne mogu se nadiviti.
A nekad: ne vredi ni da se češljam, ni da se šminkam, mogu na glavi da dubim, džaba, ni plastična operacija ne bi pomogla.
Zahvaljujem nebesima što je još uvek više onih prvih dana.
Нема коментара:
Постави коментар