U ovoj kući (čitaj: u ovom frižideru) ništa (za jelo) nema, progunđa zet.
Al' ima ljubavi, mirno, ležeći na garnituri, odgovori sestra.
Gde je, on upita, napola nesvesno, napola namerno možda i besno (jer glad goni i iz šume vuka; prazan mu želudac - golema muka).
Kako gde, u meni, objasni ona. Samo treba da je raspiriš, dodade koketno. (Svaka vatra još dugo goreće tek ako se na nju još drva domeće.)
Al' da se ja umešam (kvareći sestrine poetične izjave), i citiram babu: Od ljubavi se ne živi! Na hleb se ne maže, pa kad zet ogladni, da zine i smaže. A verujem i da se ljubav čuva tako što neko redovno kuva. I još, da upamti žena svaka: najkraći put do muškog srca vodi preko njegovog stomaka.
Gde je, on upita, napola nesvesno, napola namerno možda i besno (jer glad goni i iz šume vuka; prazan mu želudac - golema muka).
Kako gde, u meni, objasni ona. Samo treba da je raspiriš, dodade koketno. (Svaka vatra još dugo goreće tek ako se na nju još drva domeće.)
Al' da se ja umešam (kvareći sestrine poetične izjave), i citiram babu: Od ljubavi se ne živi! Na hleb se ne maže, pa kad zet ogladni, da zine i smaže. A verujem i da se ljubav čuva tako što neko redovno kuva. I još, da upamti žena svaka: najkraći put do muškog srca vodi preko njegovog stomaka.
Нема коментара:
Постави коментар