Zazvonio telefon, a u kući samo dva namćora, otac i ćerka, što ne vole da se javljaju.
Marš u p... m...... -- isto bih reagovala i da nisam upravo iz rerne vadila vreo pleh i, u žurbi, opekla palac.
-- Marš u p.... m...... -- promrmlja i moj otac u polusnu.
Neznani i neostvareni sagovornik brzo izgubi volju i telefon prestade da nam ide na nerve.
Iver od klade ne pada daleko. I ćerka se na svoj krevet prući. Molim vas, zovite onda kad nismo sami u kući. ;)
Нема коментара:
Постави коментар