Prvo ste po inboksima delili one simbole mira, prijateljstva, ljubavi, kurca-palca, saosećanja s Italijom. Čak se jednom-dvaput povampirila i ona objava o nekom Fabriciju, ili drugom, koji je haker, jednom ona da će Fejsbuk gasiti neaktivne nalogem, a test za utvrđivanje aktivnosti jeste da tu upozoravajuću poruku proslediš svim svojim kontaktima. Pre bih umrla no bila tako glupa, izvinjavam se.
Onda ste oživeli onu igru za proveravanje ko samo gleda slike, a ko čita, pa je to moralo da se kopira, da se lepi, da se na to odgovara rečju koja vas podseća na dotičnog prijatelja. Onda to nastave svi koji lajkuju, i tako unedogled. Posle se stidljivo pomolila igra ili izazov, šta li, da na slovo kojim ti počinje ime navodiš biljke, životinje, kurac-palac... U ta vrzina kola sam se možda i hvatala nekad, kad sam imala 15-16 godina. Sad sam namćor koji, čak i kad se osmehne, čak i kad mu je simpatično, opire se klišeu i rastrže sve lance. Onda je krenuo izazov kačenja slika iz detinjstva i rane mladosti, što, po mei i nije neki izazov, jer svako odabere onu koja mu je najlepša, na kojoj je sebi najdraži. (Izazov bi bio objaviti sliku iz izolacije, nakon što mesec dana ne vidite ni frizera ni kozmetičara.)
I kad sve saberemo, dođemo do zajedničkog imenitelja. A to je... kurac, palac.
Izgleda da vam ova izolacija mnogo teško pada. Nemate dovoljno obaveza oko učenja s decom i dezinfikovanjem brava, nemate. A ja oćoravih ne mičući ovaj laptop iz krila. Izolacija mi je vrlo inspirativna. Nemam još kad i da se bakćem tim manje-više ispraznim zanimacijama.
Onda ste oživeli onu igru za proveravanje ko samo gleda slike, a ko čita, pa je to moralo da se kopira, da se lepi, da se na to odgovara rečju koja vas podseća na dotičnog prijatelja. Onda to nastave svi koji lajkuju, i tako unedogled. Posle se stidljivo pomolila igra ili izazov, šta li, da na slovo kojim ti počinje ime navodiš biljke, životinje, kurac-palac... U ta vrzina kola sam se možda i hvatala nekad, kad sam imala 15-16 godina. Sad sam namćor koji, čak i kad se osmehne, čak i kad mu je simpatično, opire se klišeu i rastrže sve lance. Onda je krenuo izazov kačenja slika iz detinjstva i rane mladosti, što, po mei i nije neki izazov, jer svako odabere onu koja mu je najlepša, na kojoj je sebi najdraži. (Izazov bi bio objaviti sliku iz izolacije, nakon što mesec dana ne vidite ni frizera ni kozmetičara.)
I kad sve saberemo, dođemo do zajedničkog imenitelja. A to je... kurac, palac.
Izgleda da vam ova izolacija mnogo teško pada. Nemate dovoljno obaveza oko učenja s decom i dezinfikovanjem brava, nemate. A ja oćoravih ne mičući ovaj laptop iz krila. Izolacija mi je vrlo inspirativna. Nemam još kad i da se bakćem tim manje-više ispraznim zanimacijama.
Нема коментара:
Постави коментар