Nešto se Ignjat nije razumeo sa sestrama, tj. one su se možda uortačile protiv njega i izbio je kurcšlus. Majka je naišla baš kad je s njima rašćišćavao račune i pretio: Pa šta, meni će mama da rodi brata! (A tata, hoće li se mešati tata?)
-- Ali, pokuša mama da mu objasni, kad se rodi (ako se takoreći smesta začne), ti ćeš već biti veliki dečak, smetaće ti.
-- Pa šta? I Matija je veliki, pa mu ja ne smetam.
-- Znaš koliko ćeš ti imati godina? Ko Maša, dvanaest.
-- Pa šta? --nije odustajao Ignjat, računajući da će biti tolerantan (a ne zna on kako je kad bubice u glavu udare, pa se ne daju ni povesti ni poterati... sve bi se istresle na malom bati).
Nego se najednom doseti mogućeg ozbiljnog problema, da ne kažem totalnog promašaja: -- A šta ako bude sestra?
Odmah potom, na sreću, seti se i rešenja: -- Ništa, prodaćemo je, pa ćemo opet brata! (Misli, a i ne zna: na posao da prionu mama i tata.)
E da se to tek ko glavicu kupusa... Nije dozvoljena trgovina ljudima.
Nemajući više protivargumenata, majka mu reče da s ocem vidi (očito je spremnija za saradnju i slabija karika u kordonu pred kojim se povlače spermatozoidi).
I Ignjat, ozbiljan, hitro ko da treba nabaviti igračku u Deksiku, povika tatu, ali ga ovaj ne ču od viljuškara. Tako je pregovor odložen verovatno za veče kad tata pred TV sedne, zaveru ne sluteći. -- Tata, ja hoću brata! -- tad će mu Ignjat reći.
Mogu misliti kako će tata oči da iskolači: ne dolazi u obzir da još jedno dete školuje, hrani i oblači! (Ko bi podneo još i njegovu vrisku, četvrto, bučno, dete na spisku!)
Tetka u mislima već povojnicu sprema: ko kaže da u srcu (i na grbači) još mesta nema?! No sva je prilika da ćeš brata, Ignjate moj, praviti od blata.
Нема коментара:
Постави коментар