понедељак, 23. март 2020.

Jedna je majka

Niko to ne pominje, ali u ovoj pandemiji naročito su ugroženi i roditelji. I oni bi se rado, da imaju gde, na devet godina istinski izolovali. (Silna mi ova izolacija s gladnom decom, koja imaju zdrav apetit i Viber grupe za sve predmete.)
Tokom redovnog stanja, deca su u školama imala više nastavnika i u vrtićima vaspitače. U vanrednom stanju otac za svojim poslom landara, a... jedna je majka (eventualno tetka pride).
I da je jedno dete, pa i đene-šene, nego troje dece i gomila zadataka. Po jedna grupa za mlađu decu, a za najstarije -- broja se ne zna (osnovni predmeti, pa muzičko, likovno, tehničko, klavir, solfeđo...). Telefon samo pišti: nastavnici daju instrukcije, a deca iz odeljenja u grupama nepodnošljivo smaraju. Troje dece, sigurno desetak predmeta (a koliko predmeta -- toliko grupa), dve grupe s vaspitačima, a... jedna je majka.
Nastavnica srpskog hoće da dete piše o glagolima, nastavnica engleskog da uradi tri zadatka, iz biologije su jutros radili tekst, nastavnik tehničkog takođe nešto hoće... Čak i nastavnik fizikog poslao je link s vežbama i nekakav upitnik, iz kog na osnovu odgovora možda provali ko je radio, a ko nije. (Ne mislite da deca ne traže načina da izvrdaju te obaveze. Ne pitajte kako znam.) Pa bar su toga decu mogli da oslobode. Kod kuće su, široko im polje: popnu se na drvo, skoče s drveta, nema potrebe da u sobi rade zgibove i trbušnjake.
Sve te silne obaveze i sad su podeljene na mnoge nastavnike. U školi su se držali rasporeda časova, bilo je i odmora... Sad po ceo dan nemaju mira: vazda nešto pišu, ili crtaju, ili rukama "iz fizičkog" mlataraju ili nekom nešto šalju... Mnogo predmeta, gomila zadataka, dete po prirodi sklono da vrda, a... jedna je majka (koja ga gura u radnu sobu, vezuje za stolicu, uteruje znanje iz dupeta u glavicu...).
I zamislite tako troje dece, svako po nekoliko zadataka: najstarije već i ne zna šta sve ima, srednje da napiše i oživi slovo K i slovo D, najmlađe da analizira i ilustruje pesmicu o proleću. Mlađe treba isterati iz improvizovanog šatora i privoleti ih da sednu za sto. A kad sednu, besne, sikću, ne daju se ni povesti ni poterati: hoće kako ono hoće i nikako drugačije... Ali i na to po njegovoj volji moraš ga terati, a... jedna je majka. (Dobro, priskoči, pa i leđa podmetne, tetka.)
I još mora da priprema obroke. A deca jedu ko termiti, nose s trpeze ko mećava. Njih troje, gladni ko vukovi, utrobe im ko rupe bez dna, a... majka je jedna.
Urliknuvši nekoliko puta tokom dana, jedna je majka izjavila da će se ubiti (očekujući valjda da ćemo je spasti od nje same ili od ovog vanrednog stanja). Deca se nisu potresla. U kuhinji ima ostataka gibanice, koh se peče u rerni, a štošta bi se dalo i u frižideru naći. Telefon pišti li pišti, nastavnici traže li traže, deca u Viber grupama smaraju li smaraju...

Нема коментара:

Постави коментар